POGLEDAJTE POPIS RATNIH ZLOČINA i OSUMNJIČENIH ZLOČINACA tzv Armije BiH nad Hrvatima Konjica i Jablanice koji nikad nisu PROCESUIRANI
Srijeda, 14 Prosinac 2011 09:40   

 

Prvi ratni zločin u općini Konjic pripadnici muslimanske Armije RBiH počinili su nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a na području Klisa. U Jaseniku su 23. ožujka 1993. godine okrutno ubili zarobljenog pripadnika HVO-a Matu Stjepanovića, Stipina (1958. Jasenik), u Seonici snajperskim hicem pripadnika HVO-a Dragana Vujičevića, Bosiljkova (1963. Seonica) a na Žitačama u njegovoj kući civila Antu Krešu, Nikolina (1935. Trusina). Za ratni zločin u Jaseniku, Seonici i Žitačama pravosudne institucije BiH još se nisu udostojile nikoga ni optužiti a kamoli osuditi iako su im imena počinitelja kao i nalogodavaca ovih ratnih zločina dobro poznata.

Dan kasnije u Gostovićima, pripadnika HVO-a Zvonimira Đopu, Perinog (1971. Mostar) ubio je Sead Hakalović, Zaimov (1970. Gostovići), pripadnik brigade ''Neretvica'' a teško ranio Jelu Rajič r. Đopa, Mijinu (1952. Prijeslop). Zbog ubojstva Zvonimira Đope, SIPA (Agencija za istrage i zaštitu BiH) je uhapsila Seada Hakalovića, 10. ožujka 2010. godine. Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu 17. ožujka 2010. i predložilo da se Hakaloviću sudi u Županijskom sudu u Mostaru. Sudsko vijeće Županijskog suda u Mostaru 24. rujna 2010. pod predsjedanjem sudca Hame Kebe, oslobodilo je Seada Hakalovića optužbi za ratni zločin počinjen 24. ožujka 1993. godine u selu Gostovići, općina Konjic. Županijski sud u Mostaru, Hakalovića je oslobodio uz obrazloženje ''da optužba (naravno kad se namjerno traljavo i u oslobađajućem duhu napiše) nije uspjela dokazati da je počinjen ratni zločin protiv civilnog stanovništva budući da je ubijeni Đopa bio pripadnik Hrvatskoga vijeća obrane, te da se radilo o ratnim djelovanjim između dviju neprijateljskih strana muslimanske i Hrvatskog vijeća obrane.'' Narodski rečeno, Đopa je imao pravo biti ubijen jer je bio pripadnik HVO-a koje je bilo neprijateljska strana muslimanskoj Armiji BiH. Što bi bilo kad bi se ovaj pravosudni metar primjenio na ratne zločine u općini Srebrenica jer i tamo se radilo o ratnim djelovanjima između dviju neprijateljskih strana.

Na katolički blagdan Blagovijest i prvi dan ramazanskog Bajrama 25. ožujka 1993. godine okrutno su ubijena četiri nemoćna i stara hrvatska civila u Orlištu. Ubijeni su supružnici Ivan Kostić, Tadijin (1907. Orlište) i Janja Kostić r. Miškić, Dujmova (1913. Ljesovina), Branko Kostić, Tadijin (1937. Obrenovac) i u invalidskim kolicima godinama nepokretna Anđa Kostić r. Gotovac, Perina (1923. Budišnja Ravan). Muslimanski vojnici selo su temeljito opljačkali, a zatim spalili. Opljačkana poljoprivredna mehanizacija i stoka, kao i druge vrijedne stvari završili su u susjednim muslimanskim selima. Ovaj recept korišten je i u kasnijim osvajanjima hrvatskih sela u Klisu i drugim dijelovima općine Konjic.

Budući da su bila pokrivena velikim snijegom, unakažena tijela Ivana i Anđe Kostić pronađena su nakon tjedan a Janje i Branka Kostića nakon petnaest dana i pokopana su u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu. Ovaj zločin dogodio se u vrijeme tzv. primirja i u nazočnosti nacionalno mješovitog povjerenstva koje su predvodili Slavko Puljić i Muhamed Cero. Tijela su pronađena ukočena i unakažena noževima i metcima. Neka su bila bez ušiju, nosova i prerezanih grkljana, druga smrskanih glava, što je zabilježeno video kamerom, među ostalim i za dokaz onima koji tvrde da se nije dogodilo ono što nije zabilježeno.

Ovaj zločin bio je tek početak krvave agresije i etničkog čišćenja hrvatskog naroda u općinama Konjic i Jablanica, dogovorenog u Jablanici 20. ožujka 1993. godine na sastanku najviših vojnih i političkih predstavnika Muslimana Konjica, Jablanice i Hadžića, blagoslovljenog od Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i Sefera Halilovića.

Tadašnje licemjerje i cinizam međunarodne zajednice pokazalo se i osam godina kasnije kada su Seferu Haliloviću za ratne „uspjehe” (čitaj etničko čišćenje i ratne zločine nad Hrvatima) povjerili fotelju ministra za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice u Vladi FBiH, predvođenoj predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.

Već i ptice na grani zanju da ni za ovaj kao ni za brojne druge ratne zločine muslimanske Armije RBiH nad hrvatskim narodom u općini Konjic nitko još nije ni optužen a kamo li osuđen. Osim što se za ratni zločin počinjen 16. travnja 1993. godine u Trusini na Sudu BiH vodi traljav proces u čiji praveden ishod preživjele žrtve opravdano sumnjaju imajući u vidu blag, gotovo očinski, odnos Suda BiH prema zapovjedniku brigade ''Neretvica'' muslimanske Armije BiH Hasanu Hakaloviću, Mušanovu (1947. Gornje Višnjevice). SIPA je Hakalovića uhapsila 22. ožujka 2010. godine u Konjicu a iz zatvora ga je pustio Sud BiH 23. travnja 2010. godine (na web stranici Suda BiH nema ove informacije, informacija je sa www.islambosna.ba) uz mjere zabrane sastajanja s drugim osumnjičenicima, saučesnicima i svjedocima i prisustvovanja društvenim okupljanjima, kako javnim tako i privatnim te posjete selu Trusina iako iz rodnih Gornjih Višnjevica prolazi kroz Trusinu u mjesto boravka u Buturović Polju. Hasanu Hakaloviću počelo je suđenje na Županijskom sudu u Mostaru 22. lipnja 2010. godine čiji ishod će po svemu sudeći biti sličan njegovu prezimenjaku za ratni zločin počinjen u Gostovićima.

Kažu da ratni zločin ne zastarijeva ali umiru nalogodavci, počinitelji i svjedoci, pa će po, kako sada stvari stoje, hrvatske žrtve ostati pravno nezadovoljene. Ovakav pravosudni teren u BiH će biti sve dotle dok osumnjičeni za ratne zločine budu obnašali odgovorne dužnosti u tijelima vlasti BiH. Tako je najodgovrnija osoba za logore Haris Silajdžić bio član i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Sefer Halilović, zastupnik u Parlamentu BiH, Selmo Cikotić ministar obrane BiH a neki drugi zastupnici u Parlamentima Federacije BiH, županijama i vijećnici u općinama.

U BiH preovladava opasna i neopravdana teza od strane muslimanske politike ali i od običnog muslimankog puka da je ratni zločin samo pred sudom procesuirani ratni zločin dok ostali ratni zločini za njih ne postoje bez obzira što dobronamjerni znaju da su se dogodili. Zato se možda i odugovlači s procesuiranjem ratnih zločina nad Hrvatima i Srbima kako bi vrijeme učinilo svoje a što ono neumitno i čini.

Bez priznavanja svih žrtava i kažnjavanja svih zločinaca nije moguće pomirenje naroda i normalan suživot a što se mora uraditi odmah radi pokoljenja koja dolaze.

 

Grad Konjic smjestio se upravo na zaokretu rijeke Neretve iz visokih brda i šuma prema Jadranskom moru. On je značajno mjesto na željezničkoj pruzi i magistralnoj cesti Sarajevo-Konjic-Mostar-Jadransko more (luka Ploče).

U gospodarskom pogledu Konjic je sjedište vojne industrije, metalne industrije i ima kontrolu nad sustavom hidrocentrala na rijekama Neretvi i Rami. Zbog takve ekonomske snage, Konjic je bio vrlo važan za svaku stranu u ratu 1992.-1995.

Povijest kršćanstva u tome kraju još nije dovoljno istražena. Franjevci dolaze u konjički kraj krajem XIII. stoljeća, a za kralja Tvrtka I. (1335.-1391.) grade samostan i crkvu u Konjicu. U XV. stoljeću samostanska crkva postaje župnom, a to znači da je Konjic već tada rimokatolička župa. S dolaskom turskih osvajača počinje islamizacija konjičkog kraja. Progone se kršćani, a 1524. godine katolici su ubijani, a njihova tijela bacana u Neretvu. Ista sudbina pogodila je i konjičke franjevce, koji su također, nakon što su pobijeni, bačeni u rijeku Neretvu.

U XIX. stoljeću počinje jače naseljavanje Hrvata na plodne pašnjake uz Neretvu, a 1876. godine u predgrađu Konjica, Orašju, obnavlja se konjička župa. U prvom svjetskom ratu župu pogađaju nevolje neimaštine, gladi i epidemija pa pučanstvo iseljava u inozemstvo. U drugom svjetskom ratu župa i cijeli konjički kraj teško su stradali. Župa Konjic izgubila je 493 vjernika, uoči rata imala ih je 5363. Crkva je sagrađena 1895. -1897., ali je poslije obnavljana; 1975. uz nju su dograđene tri vjeronaučne prostorije. Današnji samostan je podignut 1939.-1940. godine, a u njemu je u novije vrijeme bio uređen lijep i bogat muzej. Svi njegovi eksponati su prije početka rata sklonjeni na sigurno mjesto i sačuvani. Uz franjevački samostan izgrađen je i samostan Školskih sestara sv. Franje, koje u svojoj kući drže žensku stručnu školu i dječji vrtić.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Konjic broji 43.878 stanovnika, od čega Muslimana - Bošnjaka 23.815 ili 54,27 posto, Hrvata 11.513 ili 26,23 posto, Srba 6.620 ili 15,08 posto, ostalih 1.930 ili 4,39 posto.

Odmah po višestranačkim izborima 1990. godine dolazi do nesuglasica između SDA i HDZ, jer je pobjednička stranka podijelila radna mjesta i resore u općinskoj vladi i administraciji na štetu Hrvata i u nerazmjeru s rezultatima izbora. Kada je počela srpska agresija na Konjic, u svibnju 1992. godine, Muslimani - Bošnjaci i HVO zajednički se brane, ali kad su zaposjeli vojne objekte "Zlatar" i "Ljuta", s mnogo teškog i lakog oružja i municije, dolazi do incidentnih situacija u preraspodjeli ratnog plijena. Napetost pojačava ubojstvo jednog i ranjavanje drugog pripadnika HVO-a na kontrolnom punktu u Ostrošcu (općina Jablanica). U studenom, u Parsovićima, većinski muslimansko - bošnjačkom selu, boravi Alija Izetbegović. Oko 150 pripadnika Parsovačke brigade Armije BiH odlazi u općinu Hadžići, na proboj "obruča" oko Sarajeva; gine ih oko 60.

General Sefer Halilović iz štaba vrhovne komande Armije BiH 29. siječnja 1993. šalje Naredbu br. 111 komandantu IV. korpusa Armije BiH, generalu Asifu Pašaliću. U njoj general Halilović upozorava na "ostvarenje velikohrvatske politike" Isti štab 13. ožujka 1993. godine za predsjednika ratnog predsjedništva triju općina: Konjic, Jablanica i Rama/Prozor potvrduje dr. Safeta Ćibu, liječnika kirurga-ortopeda.

U selu Jasenik živjelo je daleko više Muslimana - Bošnjaka nego Hrvata. Na prijevaru su muslimansko - bošnjačke vlasti uhitile oko 70 Hrvata, pozvavši ih da 13. ožujka 1993. godine dođu po humanitarnu pomoć. U Konjicu zasjedaju predstavnici Armije BiH i MUP-a BiH te donose dokument o procijeni stanja u općinama Hadžići, Jablanica i Konjic, u odnosu prema Hrvatskom vijeću obrane (HVO). U dokumentu "Vojna tajna - strogo povjerljivo" 16-8/8-62/93. kaže se da se odnosi pogoršavaju između dvije strane i da treba ojačati obrambene linije prema Hrvatima i osigurati punu kontrolu prostora te s time svime upoznati Aliju Izetbegovića, koji je boravio u New Yorku na mirovnim pregovorima. Može se zaključiti da je tada napravljen globalni plan napada na Hrvate u općinama Konjic i Jablanica . A da je to tako posvjedočit će podaci o progonima Hrvata, njihovima izgonima sa svojih ognjišta i o brojnim masakrima nevinog civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti.

U selu Kostajnica, s 99,9 posto hrvatskog stanovništva, Muslimani - Bošnjaci Ismet Gabela i Sakib Boloban iz vozila u pokretu bacaju ručnu bombu na tri hrvatske djevojčice, i jednu od njih ranjavaju. Bilo je to 20. ožujka 1993., a isti dan je u Konjicu eksplozivom dignut u zrak automobil jednog Hrvata. Dan kasnije dr. Safet Ćibo zabranjuje Hrvatima da se oglašavaju na Radio-Konjicu. Dekretom smjenjuje Vesnu Bektašević, glavnu i odgovornu urednicu radija, Hrvaticu. Nakon dva dana počinje blokada područja cijele općine Konjic, tako da Hrvati ne mogu niti ulaziti niti izlaziti.

U većinskom hrvatskom selu Gostovići 23. ožujka 1993. godine pripadnici Armije BiH su uhitili i razoružali pa potom ubili trojicu pripadnika HVO-a. Vojnik Armije BiH Sjedo Hakalović je rafalom iz automatske puške ubio uhićenog i nenaoružanog pripadnika HVO-a, a ranio jednu ženu hrvatske nacionalnosti. Istog dana u Seonici, Nusret Šećibović, vojnik Armije BiH snajperskim hicem u leđa ubio je vozača sanitetskog vozila Dragana Vujičevića (1963.) dok je pokušavao osloboditi zatočenog liječnika dr. Mladena Krezića. Toga dana u selu Vrci, pretežito hrvatskom, ubijen je Marinko Džidžić (1945.) dok je sjedio u svojoj kući, te Ivan Stanić (1935.), Stoja Kožul (1935.) i Ana Kožul (1929.). U Žitačama toga je dana život izgubio Ante (Nika) Krešo (1935.), pogođen hicem u leđa.

Istoga dana poubijano je i nekoliko pripadnika HVO-a. U Žitačama su Hazim Kozić, Hamza Ćosić, Enes Kozić, Dževad Ćosić i drugi pripadnici Armije BiH, ubili Matu (Stjepanova) Stjepanovića (1966.) ispred njegove kuće; na tijelu je imao tridesetak prostrijelnih rana. U selu Gostovići, u kući svoje tetke, Jele Rajić okrutno je ubijen pripadnik HVO-a Zvonko (Pere) Đopo a njegova tetka je teško ranjena i sada je stopostotni invalid. Toga dana su još bezobzirno pobijeni Ivan (Antin) Andrić (1966.), Mirko (Stjepanov) Đopo (1960.) i Ivan (Matin) Andrić (1970.). Što zaključiti iz činjenice da je toliko ljudi pobijeno istog dana gotovu istoga sata u raznim selima općine Konjic? Teško je tvrditi da ovi zločini nisu bili planirani.


Orlište

U selu Gorani ubijen je Jozo (Ilijin) Jurić (1931.) dok je sjedio u kući. Istoga dana se zbio i napad na konjičko selo Orlište koje pripada župi Podhum-Žitače. Svih 22 stanovnika ovoga sela su Hrvati, okruženo je muslimansko -bošnjačkim stanovništvom. Hasan Halaković zapovjednik brigade "Neretvica" Armije BiH, naredio je da se selo napadne i da se svi Hrvati razoružaju, a koji to odbiju, da se pobiju. Mjesto je ubrzo i zauzeto jer nitko nije pružao otpor, a poubijani su: Ivan Kostić (1907.), strijeljan je u vlastitoj kući, a njegova žena Janja (1913.), ispred staje, a staja i stoka su zapaljeni, Branko Kostić (1937.), civil, prostrijeljen je rafalom u leda i glavu, a Janja Kostić (1913.), je potpuno paralizirana, najprije teško ranjena u lice te nakon četiri dana, pošto nije dobila pomoć, umrla. Selo Orlište je oplja

čkano a potom spaljeno. Preživjelo stanovništvo je protjerano. Osim komandanta brigade Hasana Hakalovića, za taj zločin su osumnjičeni i Mirsad Barjaktarević, zapovjednik akcije, te vojnici Muhamed Buljina, Hamza Ajanović, Samir Barjaktarević, Muharem Mravović i neki drugi zločinci. Kuće su pljačkali i palili i neki civili Muslimani - Bošnjaci.

Buščak

U selu Buščak, od 136 stanovnika iz popisa 1991. godine, bila su 72 Hrvata. Tu su pripadnici Armije BiH 13. ožujka 1993. na okrutan način ubili vojnika HVO-a Miroslava (Josipova) Majića (1968.). Pozvali su ga na kavu i ubili kada je došao; razlupali su mu glavu i prosuli mozak, na čelo mu nožem urezali slovo "U" htijući na taj način reći da je ustaša. Tijelo i glavu su mu zgnječili nakon više prostrijelnih rana iz vatrenog oružja. Za njegovu smrt su osumnjičeni braća Nijaz i Himzo Hondo, Miroslavovi susjedi, te Nihad Kulenović, zvan Svirač, Halid Čajdin, zvan Tito, i drugi.

Sutradan, 14. ožujka 1993., napadnuto je selo Buščak i tada su ubijeni Branko (Jakovov) Majić (1963.) i Slavko (Ljubanov) Majić (1959.), oba pripadnici HVO-a. Ubijeni su u kući Jakova Majića. Kada je selo osvojeno, hrvatske kuće su opljačkane i spaljene, a sve hrvatsko stanovništvo protjerano. Za ta zlodjela su osumnjičeni Muharem Mravović, voditelj akcije napada, Jusuf Hadžajlić, Mujo Mustafić i Safet Jug, kao organizatori, te sudionici Bajro Čohodor, Mujo Alić, sa sinovima Sakibom, Salemom i Ibrom, Ramiz Habibija, Nijaz Habibija, Fikro Šoljić i drugi.


Trusina

Strahovit zločin dogodio se u selu Trusina u konjičkoj općini u župi Podhum/Žitače 16. travnja 1993. godine. U Trusini je prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo 309 stanovnika, a od toga 155 ili 50,16 posto Hrvata, 152 ili 49,19 posto Muslimana - Bošnjaka i 2 koja se nisu izjasnila. Oko osam sati ujutro krenule su postrojbe Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage zvanoga Zuka, Hasana Hakalovića i Seida Padalovića na Trusinu. Selo brani samo sedam pripadnika HVO-a, svi rođeni u tom selu. Okruženi vojskom Armije BiH dobili su ultimatum: "Vi ste opkoljeni, neka se pripadnici HVO-a predaju i odlože oružje, a mi selu i pripadnicima HVO-a garantiramo sigurnost". Tome su na kraju dodali: "U protivnom, razaramo selo i sve u njemu - rok jedan sat." Ultimatum je prihvaćen, vojnici HVO-a odložili su oružje, a tada su na njih nasrnuli vojnici Armije BiH, tukli su ih čim su stigli, a potom ih zavezali i strijeljali.

Obećanje je tako prekršeno, a podmuklo su ubijeni slijedeći pripadnici HVO-a: Nedjeljko (Marko) Krešo (1953.), Pero (Cmiljko) Krešo (1961.), Stipo (Pero) Ljubić (1961.), Milenko (Stipo) Mandić (1961.), Željko (Slavko) Blažević (1965.), Ivan (Andrija) Drljo (1971.) i Zdravko (Ivan) Drljo (1962.). Ante (Tade) Anđelić (1972.) poginuo je početkom napada boreći se; bio je teško ranjen, krvario je, nije mu se mogla pružiti pomoć. Armija BiH nije dopustila prilaz sanitetskom vozilu i zbog toga je umro.

Pri napadu na selo Trusina vojnici postrojbi Armije BiH pucali su na žene koje su u naručju držale djecu pa je ranjeno troje mališana i jedna žena. Napadači su bili u crnim uniformama, s crnim trakama povezanim oko glave i trakama oko rukava.

Poslije ubijanja pripadnika HVO-a, vojnici Armije BiH na okrutan način pobili su 15 civila, među kojima tri žene. Civili su ubijani na mjestima gdje su zatečeni: na njivama, u kućama, pred stajama, a neki su strijeljani pred očima svojih najmilijih. Tako su živote izgubili: Jure (Ante) Anđelić (1926.), Andrija (Ilija) Drljo (1947.), Franjo (Ilija) Drljo (1942.), Ante - Tunjo (Joze) Drljo (1936.), Ivan (Pero) Drljo (1939.), Kata (Ivan) Drljo (1937.), Kata (Mićo) Drljo (1918.), Tomo (Andrija) Drljo (1926.), Anđa (Juro) Ivanković (1936.), Ilija (Ante) Ivanković-Grgić (1926.), Cmiljko (Mirko) Krešo (1940.), Ivica (Jure) Krešo (1935.), Velimir (Andrija) Krešo - Veljko (1934.), Stipe Mandić (1923.) i Branko (Andrija) Mlikota (1925.).

Počinitelji ovog zločina su pripadnici postrojbe Zulfikara Ališpage, poznatog kao Zuka, iz postrojbe Nezima ef. Halilovića, zvanog Muderis, glavnog konjičkog imama, te pripadnici brigade "Neretvica" zapovjednika Hasana Hakalovića. Hrvati Trusine prepoznali su svoje susjede među pripadnicima tih postrojbi Armije BiH: Sejdu Hakalovića, Muharema Mravovića zvanog Mrav, Zejnila Gostovčića, Šaćira Poturovića, Hazima Poturovića i Seada Padalovića. Među počiniteljima zločina bile su i dvije ženske osobe; Sanela Variščić te Merima Šabić zvana Lola, koje su poznate kao mučiteljice Hrvata pripadnika HVO-a u logorima. Bavile su se ucjenjivanjem i pljačkom hrvatskih kuća.

Selo Trusina je uvijek bilo mirno, u njemu nije bilo nikada nikakvih sukoba ili napetosti među stanovništvom. Ono je dalo pet katoličkih svećenika, u njoj je rođen dr. Pavao Anđelić, svjetski priznat arheolog i povjesničar. U njemu je rođen i fra Gabrijel Tomić (1935.), bosanski franjevac i župnik Podhum/Žitače, župe u kojoj je i njegovo rodno selo. Kao župnik Trusine tek je 2. svibnja 1993. godine saznao za zločin počinjen u Trusini, a sve zbog vrlo stroge informativne blokade i izolacije. Kada je čuo za zločin u rodnom selu, pošao je u Trusinu i o tome dao izjavu:

"Trusina je s Klisom srce doline Neretvice i taj je smišljeni zločin očito imao poslužiti kao krvavi primjer svim drugim selima, što ih čeka ako ljudi ostanu u svojim kućama. Nakon zločina odselilo je i pobjeglo više o dvije trećine hrvatskog pučanstva doline Neretvice. Kad sam to 9. srpnja 1993. spomenuo izvjesnom Jusi, jednom od isljednika vojne muslimansko - bošnjačke policije i pitao ga zašto to napraviše nedužnim i starim ljudima - što je Alijinoj državi kriva starica od 80 godina da je ubijaju pred sinom i nevjestom, a nakon toga i njih dvoje, odgovorio je da su to učinili zločinci s kojima imaju pune ruke posla. ‘Nisam znao da Armija BiH u svojim redovima ima takvih zločinaca’ odgovorio sam mu. ‘Sram bilo te komšije Muslimane - Bošnjake koji nisu zaštitili svoje komšije Hrvate pred zločincima, već su ove, izgleda, vodili od kuće do kuće...’

I neka se zna, koliko je meni poznato, još nijedna međunarodna organizacija - ni UNPROFOR, niti Crveni križ, nije ušla u ovo selo koje je nakon toga potpuno opljačkano i spaljeno, a ubijene su kasnije ukopali uz kuće gdje su ubijeni. Do danas ni ja kao župnik, niti bilo koji župljanin, nije mogao ući u ovo spaljeno selo...

Muslimani - Bošnjaci su se različito odnosili prema nama. Čujem da su u mome selu, Trusini, susjedi pokazivali kuće onima koji su činili masakr. Želio bih da to nije istina jer je iz istoga sela za vrijeme Drugog svjetskog rata pokojni Omer Poturović spasio moga oca Ivu da ga partizani ne ubiju. U Gornjim Višnjevcima su komšije ipak dobro zaštitile svoje susjede Hrvate, da se ne dogodi zlo. Tako je bilo i u Slavkovićima, Dobričevićima. Tim ljudima treba iskreno zahvaliti...

Zašto ovdje ne spomenuti i zapovjednika 45. brdske brigade gosp. Hasana Alakovića (Hakalović - opaska autora). Sreća za Vrčane što·su se njemu predali. On ih je i kao vojnike i kao pučanstvo i te kako zaštitio. Sve bi bilo još tragičnije da je na njegovu mjestu bio netko drugi. On je prema njima bio vrlo korektan. I druga su se sela njemu predala 7. srpnja 1993. Uz svu patnju koju doživljavamo, ipak se moramo zahvaliti ovome zapovjedniku, kao i njegovu pok. ocu Mušanu, njegovoj majci, braći i Muslimanima - Bošnjacima u selu Gornji Višnjevci. A također i dijelovima Armije koji su bili pod njegovom komandom, iako i među njima ima lopova, pljačkaša, zločinaca, spremnih na svako zlodjelo. Pogazili su i obeščastili svetinje, križeve, svete slike, kipove u selima Krtići, Ljesovnja, Kukšije. Sve tri župne crkve (u Žitačama, Obrima i Solakovoj Kuli) i župni stanovi još imaju krov i četiri zida, ali unutra je sav namještaj pokraden, uništen, srušen, obeščašćen"

Jukići

U Jukićima, 17. travnja 1993., stradali su muž i žena, Stjepan (Dane) (1922.) i Anica (Ante) (1922.) Jukić. Oni su mučeni, zaklani, glave su im odrubljene, njima su zločinci igrali nogomet, a potom su spaljeni. U selu Ovčarima pripadnici Armije BiH upadaju u kuću, zarobljavaju Petra (Mile) Grgića (1947.) i ispred kuće ga strijeljaju. Bilo je to 18. travnja, a na isti dan u selima na ulazu u Konjic, iz pravca Sarajeva, Galjevo i Borovac, upadaju postrojbe Armije BiH i okrutno ubijaju Matu Azinovića i Apoloniju (Nikole) Azinović. Nju je ubio Muharem Habibija.


Bjelovčina

Ubijanje Hrvata ne prestaje u konjičkoj općini. U selu Bjelovčina pripadnici Armije BiH upadaju 20. travnja 1993., kolju dvoje civila, bračni par, Matu (1930.) i Ivku Soldo (1931.). Dan kasnije iznad Donjeg Sela muslimansko - bošnjačka vojska zarobljava i podmuklo ubija Zorana Kuljanina (1969.), pripadnika HVO-a. U Konjicu 20. travnja 1993., pripadnici Armije BiH ispred njegove kuće strijeljaju Mirka Ivankovića (1942.) iz Trusine i Marija (Ilija) Kovača (1975.).


Vrca

U blizini sela Vrca 22. travnja 1993. Armija BiH se zločinački iživljava nad hrvatskim civilima. Ivan (Pere) Stanić (1935.), civil, strašno je mučen. Njemu su odsječene obje ruke, zatim je zaklan i onda je u njega ispaljen rafal. Ubijena je Stoja Stanić (1935.), Anuša Kožul (1929.), Kata Kaleb, zvana Malezuša (1910.) i bračni par Srba, Đoko (1918.) i Petra Ristić (1918.), svi civili. Zločinci su njihovi susjedi, pripadnici Zukine vojske, zvani Koka, Struja i Deba te Zijo Lepara. Oni su masakrirali do smrti Staniće i Anušu Kožul, a Safet Gagula iz Baždarevića zaklao je Katu Kaleb, Đoku i Petru Ristić. Istog dana pripadnici Armije BiH u selu Podorašac u njegovoj kući zarobljavaju i ubijaju Mladena (Vlade) Jurića, pripadnika HVO-a. U istom selu i istog dana maltretiraju i okrutno umaraju čestitu staricu Dragicu Zovko (1921.) vješanjem u njezinoj kući. Njezin sin Ljubo Zovko jedan je od čelnika HDZ-a i HVO-a.

U Zagrebu, 25. travnja 1993., nakon dvodnevnih razgovora Mate Bobana i Alije Izetbegovića, predstavnici Hrvata i Muslimana - Bošnjaka potpisuju zajedničku izjavu o prekidu svih sukoba između HVO-a i Armije BiH.


Radešine

U rano jutro 25. travnja 1993. godine iz sela Radešine, koje je bilo u okruženju, izvukli su se svi Hrvati civili i pripadnici HVO-a. UNPROFOR je tražio da se predaju pripadnici HVO-a i da se tako prekinu borbe s Armijom BiH. Tada je UNPROFOR garantirao vojnicima HVO-a sigurnost i zaštitu kao i nesmetan prijelaz na teritorij pod kontrolom HVO-a. Prema tome dogovoru krenula je kolona civila i vojnika iz Radešina. Njih je prevozio UNPROFOR, ali ih je predao postrojbi "Akrapi". Armija BiH više od 70 pripadnika HVO-a odvodi u logor, u selo Čelebići, a 190 civila vode u Ostrožac pa potom vraćaju u Čelebiće.

Kada se UNPROFOR povukao prema Mostaru, pripadnici Armije BiH su navalili na zarobljene pripadnike HVO-a, maltretirali ih, sakatili, mučili su sinove pred očevima i očeve pred sinovima, premlaćene su odmah strijeljali "da se ne bi oko njih gnjavili", kako je izjavio jedan pripadnik Armije BiH. Nakon takvih tortura okončali su život: Željko Azinović (1965.), Stjepan Pandža (1942.), Branko Rajić (1937.) i Luka Matković (1928.).

Mještane Radešina u logoru Čelebići ekstremisti Armije BiH su maltretirali, jednom čak i dvogodišnju djecu, a i starce. O tome je zapisnik napravio Međunarodni Crveni križ. U tome logoru je umoren Marijan (Marijana) Pandža (1943.), pripadnik HVO-a, domobran iz Radešine. U Radešinama je, prema popisu 1991., živjelo 116 Hrvata, 114 Muslimana - Bošnjaka i dvoje Srba. Po ulasku u selo, vojnici Armije BiH su sve kuće i gospodarske zgrade najprije opljačkali, a onda zapalili. Osim toga, oni su opljačkali katoličku crkvu i župni ured, potom ih zapalili, a groblje devastirali.


Mrkosovci

Svibanj mjesec 1993. godine posebno je težak za katolike i Hrvate općine Konjic. U selu Mrkosovicima l. svibnja ubijeni su Cvitan Knežević (1933.), pripadnik HVO-a, i Ilija Ilić (1918.), civil. Ubio ih je njihov susjed Hikmet Lipovac, pripadnik Armije BiH, po nalogu zapovjednika Hasana Hakalovića i šefa njegove službe sigurnosti Jusufa Hadžajlije, bivšeg agenta KOS-a. Ubijeni Cvitan i Ilija bili su dobrostojeći domaćini i dok su ležali u svojoj krvi, pripadnici Armije BiH pljačkali su njihovu vrijednu imovinu.


Žitače

Ujutro 2. svibnja 1993. počeo je opći napadaj na selo Žitače, sjedište katoličke župe, u kojoj je tada župnikom bio fra Gabrijel Tomić. Župa je 1991. godine brojala 1.700 vjernika. Postrojbe Armije BiH su upale u selo i masakrirale civile kao i vojnike HVO-a, koji su branili vlastite domove. Župnik fra Gabrijel Tomić je svjedočio da je s još deset civila morao napustiti župnu kuću i crkvu, da poslije deset dana nije mogao zaspati, a da još uvijek ne zna tko je sve ubijen i da su, prema nekima, stradala 24 mještana, prema drugima 26, a prema trećima 27. Crkva Sv. Ante Padovanskoga i župna kuća su obeščašćeni, devastirani i opljačkani. Drveni kip sv. Ante je obezglavljen kao i kip malog Isusa, crkveno rublje i zlatni kaleži su odneseni, slupane su postaje Križnoga puta, prozori porazbijani. Razoren je i Dom Sv. Ante Padovanskog.

Ranjenog i iscrpljenog pripadnika HVO-a Davora (Vinka) Ilića pronašli su pripadnici Armije BiH: umorili ga 11. svibnja 1993. godine. Pri kopanju rova za Armiju BiH ubijen je Slaven (Vinka) Kolar (1968.), a bio je kao ratni zarobljenik evidentiran kod Međunarodnog crvenog križa. Armija BiH trpi poraze od HVO-a kod Zaslivlja, Zabrde i Turije, ali je uspjela zarobiti tri hrvatska vojnika. U znak osvete oni su Zlatku Trlinu (1970.), Anti (Ivana) Banoviću (1954.) i Jozefu (Jozefa) Brevniku (1947.) odrezali uši i noseve, a potom ih izrešetali rafalima. Masakriranja i ubojstva vojnika HVO-a je naložio Fikret Prevljak, viši časnik Armije BiH.

Čelebići

U selu Čelebići pripadnici Armije BiH zarobljavaju Marka (Mate) Marića (1920.), vojnika HVO-a, pred njegovom kućom ga maltretiraju i strijeljaju. Mučili su i njegovu ženu Matiju, koja je u listopadu te godine pobjegla. Iz logora u Jablanici 28. svibnja pripadnici Armije BiH odvode Grgu Turića, pripadnika HVO-a, i ubijaju ga iznad sela Gornja Višnjevica. U selu Gorani 12. lipnja pripadnici Armije BiH ubijaju civila Jozu (Ilije) Jurića (1931.) u njegovoj kući.

Početkom srpnja dolazi do velikog egzodusa Hrvata iz doline Neretvice preko planine Bokševica. U zbjegu 6. srpnja 1993. pripadnici Armije BiH zarobljavaju civile, maltretiraju ih i strijeljaju: Jelku Buzuk iz Kostajnice, Emiliju Mijić s Falanova Brda, Šimu Merdžo iz Obara i Katu (Ilije) Blažević (1941.). Na tom križnom putu preko planine Bokševice preminuo je Anđelko Stojanović. U selu Sutlići, 20. srpnja, u staji je masakriran civil Stjepan Stanić (1940.). U logoru "Musala" u Konjicu Armija BiH je umorila Srbina Bogdana (Đorđa) Žiraka (1945.) , pripadnika HVO-a, koji je bio reprezentativac bivše Jugoslavije u streljaštvu. U selu Pokojištu 4. kolovoza 1993. ekstremisti Armije BiH su Petra Jozića (1938.) živog oderali i tako ga usmrtili.

Donja Orahovica

Selo Donja Orahovica je bilo gubilište četvorice civila i to Joze Ružića (1928.), njegova brata Stanka Ružića (1932.), Pere Skočibušića (1939.) i Mate Šimića (1923.). Ranjeno je sedam civila. Zločinci u Donjoj Orahovici nosili su oznake "DIB", oko rukava natpis "Vojna policija", a pripadali su diverzantsko-izvidačkoj brigadi iz Zenice. U izvršenim zločinima su sudjelovali i "Crni labudovi", specijalna postrojba Armije BiH, "Laste", specijalne postrojbe Centra službe sigurnosti iz Sarajeva i pripadnici brigade "Suad Alić" iz Konjica, čiji je zapovjednik bio Mithad Prkić, zvan Mitke.

Susjedi, pripadnici Armije BiH, u selu Oteležani 9. rujna 1993. zarobljavaju i ubijaju Šimuna (Joze) Banovića (1966.), maloumnika, smrskavši mu glavu kamenom. U istom selu je 14. rujna zarobljen, zatočen i prilikom kopanja rova ubijen Jozo (Blaža) Stanić, pripadnik HVO-a.

Trešnjevica

U selu Trešnjevice vojnici Armije BiH upadaju u kovačku rarionicu Blaža Kozarića (1903.), izvode ga ispred nje i ubijaju. Starcu od 90 godina su kovačkim čekićem smrskali glavu. Zarobljenog i zatočenog vojnika HVO-a Zorana (Ivana) Miloša vojnici Armije BiH okrutno su umorili. U istome selu 12. siječnja 1994. godine, umoren je i Janko Radoš, koji je dugo bio u kućnom pritvoru.

Ratni predsjednik Konjica dr. Safet Ćibo 3. listopada 1993. godine dolazi u franjevački samostan u Konjicu i gvardijanu fra Zdenku Karačiću priopćuje da se iz grada moraju odmah iseliti svi fratri, časne sestre i 108 Hrvata prema priloženom popisu. Sutradan je krenula izgnanička kolona Hrvata prema Jablanici na čelu s fra Zdenkom Karačićem. U Jablanici su svi strpani u zatvor i tu bili desetak dana. Prije nego su pušteni da otputuju u Mostar, za njihovo oslobađanje intervenirali su papa Ivan Pavao II. i hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić. O trpljenju Hrvata u Konjicu svjedoči gvardijan fra Zdenko Karačić:

"Mi smo se stalno uzdali u Boga, ali moram reći da je bilo pokušaja i da nas se zaštiti. Na početku muslimansko - bošnjačke agresije Alija Izetbegović je naredio konjičkom MUP-u da nas policajci čuvaju i oni su to zbilja činili. No, ubrzo se vidjelo da njegova autoritet slabi, da ga mnogi ne slušaju i da je MUP oslabio, ostao je bez ljudi i bez vlasti. Jednom nam se ponudio za zaštičenika i glasoviti Zuka, zapovjednik elitnih muslimansko - bošnjačkih jedinica koje su počinile mnogo zlodjela. Hrvatima je jako teško u Konjicu i okolnim selima. Izvrgnuti su silnom pritisku, a Muslimani - Bošnjaci ih na sve načine prisiljavaju da se isele, u njihove domove nasilno se useljava Muslimane - Bošnjake protjerane od Srba, a po selima vršljaju mudžahedini i svojim sabljama pred očima ljudi izvode smrtonosne opasne igre. Prema našim spoznajama u konjičkom zatvoru se nalazi oko 300 Hrvata i oni su izloženi silnom mučenju. Goni ih se na prisilni rad, silom im uzimaju krv, na njihovoj koži gase cigarete itd. Nama je na početku bilo omogućeno da ih posjetimo, ispovijedamo i pričešćujemo, a poslije je to bilo zabranjeno.

Kako stradaju Hrvati u Konjicu i oko njega? Spomenut ću najprije slučaj koji se dogodio 3. rujna 1993. godine kada su Muslimani - Bošnjaci teško premlatili roditelje, oca Iliju i majku Maru, našeg subrata fra Vinka Bebeka. Iako teško izranjeni ostali su živi. Sutradan, Muslimani - Bošnjaci su pretukli oca i majku, Stanka i Ružicu, opet našeg subrata fra Drage Ružića. Otac je podlegao ozljedama koje su mu nanesene, a majka je bila teško ranjena u nogu, sedam dana nitko za nju nije znao. Sada smo je poveli sa sobom pa je odmah po dolasku prebačena u bolnicu u Tomislavgradu, gdje je drugi put operirana."

U Konjicu pljačkane su kuće Hrvata i sva njihova imovina. Kuće su paljene, a ljudi su zatvarani bez suda. U gradu je u zatvorima bilo, s područja općine Konjic, zatočeno oko 500 pripadnika HVO-a i preko 400 civila. Od zatvorenika je u više navrata prisilno uzimana krv, što su potvrdili i predstavnici ICRC-a, (Međunarodnog Crvenog križa), a izvršilac je bio Emir Kovačić po nalogu dr. Ahmeda Jusufbegovića. Zatočeni Hrvati su morali kopati rovove i razminiravati terene, a služili su i kao živi štit u borbama. Čak ih se prisiljavalo da pale hrvatske kuće i gospodarske zgrade. Na području općine Konjic za Hrvate je bilo formirano 13 logora, a u Čelebiću je bio i specijalni logor za žene u kojem su iste bile silovane. Općinski odbor prognanih i izbjeglih Hrvata općine Konjic je l. ožujka 1996. godine uputio pismenim putem tužitelju ITCY. (Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije) u Haagu, kaznenu prijavu protiv poznatih počinitelja zločina u konjičkoj općini. Njih se tereti za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog ratnog prava po Ženevskim konvencijama iz 1949. godine, kao i zbog zapovijedanja i izvršenja genocida nad Hrvatima općine Konjic tijekom 1993. godine. Krivična prijava podnesena je protiv Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i njihovih suradnika.

Tekst je u cijelosti prenesen iz knjige Ivice Mlivončića „Zločin s pečatom“

 

Osobe odgovorne za zlocine

ABAZ, Adem, zvani Brada, pripadnik Armije BiH, koji je ubijao hrvatske civile na području općine Busovača. 78**

ABAZOVIĆ, Alija, kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je u nekoliko akcija etničkog čišćenja Hrvata u uskopskom kraju. 36

ABDIBEGOVIĆ, Abdumalik, sin Ibrahima, rođen 1960. godine, prije rata bio je sekretar Sekretarijata općenarodne obrane u Bugojnu, nastanjen u Veseloj. 49

ABDIBEGOVIĆ, ef. Nusret, travnički muftija. Sudjelovao u donošenju najvažnijih odluka, izravno odlučivao o etničkom čišćenju travničkog kraja od Hrvata. Svjedoci kažu da je duhovni vođa najekstremnijeg dijela travničkih islamista, u nekoliko prigoda izrazio je svoju nesnošljivost prema drugim vjerama. O njemu su širene glasine da je prisvajao novac raznih donatora. Ostat će zapamćen po svojoj izjavi da bi od franjevačkog samostana u Gučoj Gori trebalo napraviti islamski centar. On je to izjavio za travnički list "Zlatni ljiljan" i na Radio - Travniku, a kasnije će izjaviti da je tim riječima htio spasiti samostan od rušenja. 57,66

ABU, Ajam mudžahedin, zapovjednik u odredu "El Mudžahid". Odgovoran je za pokolj Hrvata u Bikošima - Maljine. Osobno se hvalio da njegovim odredom zapovijeda sam Alija Izetbegović. 57

ABU, Mali, bio je zamjenik zapovjednika odreda "El Mudžahid"; sudjelovao u pokolju Hrvata u Bikošima - Maljine. 90

ABU, Aris, bio je zapovjednik odreda "El Mudžahid"; sudjelovao u pokolju Hrvata u Bikošima - Maljine u općini Travnik. 90

ADEMI, Fahrija, Albanac, musliman, pripadnik Armije BiH u Kaknju, stanovao je u Živaljima, a predvodio je specijalne postrojbe 7. muslimanske brigade. Osumnjičen je za palež, pljačku, ubijanje i masakriranje Hrvata. 138

AŽDAJIĆ, Nurudin, Musliman-Bošnjak, sin Mehmeda i Ismete, rođen 1948. godine u Kreševu, po zanimanju alatničar. Osumnjičen za zločine počinjene na području kreševske općine. 117

AGANOVIĆ, Faruk, zvan Jupi, sin Muharema, rođen 1956. g., bio je stražar pa zapovjednik 307. brdske brigade Armije BiH. Odigrao je presudnu ulogu u sukobu Hrvata i Muslimana-Bošnjaka u Uskoplju/Gornjem Vakufu u siječnju 1993. godine. Sa svojom postrojbom otjerao je preko tisuću Hrvata iz Pajić Polja krajem kolovoza 1993. godine, a tada su hrvatske kuće i gospodarske zgrade opljačkane i spaljene. Sa svojom postrojbom učinio je ratne zločine nad Hrvatima na području općina Bugojno i Uskoplje/Gornji Vakuf. 35,36,49

AGANOVIĆ, Isak, sin Radiše, rodom iz Mehurića, općina Travnik, sudjelovao u genocidu nad Hrvatima u Maljinama. 57

AGIĆ, Emin, muslimansko-bošnjački policajac u Bilalovcu, općina Kiseljak. Organizirao je i vodio napade na Hrvate, sudjelovao u pljački, etničkom čišćenju, u ubojstvima i masakrima Hrvata. 105

AGIĆ, Fahrudin, zvan Pajo, prije rata radio je u općinskom sekretarijatu za narodnu obranu u Uskoplju/Gornjem Vakufu. U ratu je bio zapovjednik 317. brigade Armije BiH u Uskoplju/Gornjem Vakufu. Organizirao je i vodio napade na HVO, a i otmicu konvoja humanitarne pomoći. 35,36

AHBABOVIĆ, Januz, sin Šefika i Alme, rođen 1974. godine u Sarajevu, Musliman-Bošnjak, bio je stalno nastanjen u Kreševu, zanimanjem tokar. Kao pripadnik Armije BiH je sudjelovao u pljački hrvatske imovine, paljenju zgrada, progonu, etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata na području kreševske općine. 117

AHMELJIĆ, Seid, sin Mustafe i Zajfe, rođen 1958. godine u Vladićima, Fojnica, zvan Luka, Musliman-Bošnjak, bio prije rata trgovac i radio u Silosu, u Gromljaku kod Kiseljaka. Pljačkao hrvatska sela Stojkoviće kod Visokog, a živog Nikolu Radata, rođenog 1926. godine, bacio u zapaljenu kuću u kojoj je isti u strašnim mukama umro. 127,128

AJANOVIĆ, Amir, Musliman-Bošnjak, pripadnik Armije BiH. Sumnjiči se za zločine počinjene na području općine Fojnica. 112

AJANOVIĆ, Hamza, Musliman-Bošnjak, pripadnik brigade Armije BiH zvane "Neretvica".  Osumnjičen je za zločine nad Hrvatima u selu Orlište kod Konjica. 20

AKELJIĆ, Minet, Musliman-Bošnjak, sudjelovao u ratnom zločinu nad Hrvatima u selu Bobaši kod Viteza. 90

ALAGIĆ, Mehmed, bivši potpukovnik JNA, rođen 1947. godine u Sanskom Mostu, general Armije BiH. Iz Sanskog Mosta je izbjegao pred srpskom agresijom, došao u Travnik i tu vrlo brzo napredovao od zapovjednika vojarne do zapovjednika 17. krajiške brigade Armije BiH pa do zapovjednika 3. korpusa sa sjedištem u Zenici. Sada je predsjednik Općine Sanski Most. Suodgovoran je za mnoge zločine počinjene u općinama Travnik, Zenica, Vitez, Kakanj, Vareš, gdje su njegove postrojbe pljačkale, palile hrvatske kuće, progonile Hrvate, ubijale ih i masakrirale. Pod njegovim zapovjedništvom bile su zloglasne postrojbe Armije BiH: 7. muslimanska brigada, odred "El Mudžahid", "Krajišnici" i druge. Sam je vodio akcije u lipnju 1993. godine u travničkoj općini kada su pljačkane i paljene hrvatske kuće, Hrvati progonjeni sa svojih ognjišta, a civili i zarobljeni vojnici HVO-a ubijani na okrutan način. 56,63,88,89,91

ALIBEGOVIĆ, Nakib, rođen 1972. godine od oca Alije i majke Hasnije u Crnićima, općina kreševo, Musliman-Bošnjak, prije rata bio je kovač. Kao pripadnik Armije BiH zarobio je vojnika HVO-a Ljubana Bašlića, rođenog 1967. godine u Bjelovićima kod Kreševa. Alibegović ga je zlostavljao, a potom ustrijelio. 116

ALIČIĆ, Enes, Musliman-Bošnjak, pripadnik 7. muslimanske brigade. Boravio u Travniku, po činu navodno major. Zajedno sa Semirom Terzićem, zvanim Tara, 20. listopada 1992. godine, na punktu u Travniku zaustavio osobni automobil u kojemu se nalazio brigadir Ivan Stojak, zapovjednik travničke brigade HVO-a, sa svojom pratnjom. Osobno je pucao u automobil iz neposredne blizine, iz automatskog oružja. Tom prigodom je ubijen Ivan Stojak, a njegovi pratioci su ranjeni. 52

ALIĆ, Ibro, Mujin sin, sudjelovao u napadu na selo Bruščak kod Konjica 14. ožujka 1993. godine kada su počinjeni zločini nad Hrvatima. 21

ALIĆ, Mujo, otac Ibre, Sakiba i Salema s kojima je kao pripadnik Armije BiH 14. ožujka 1993. godine sudjelovao u napadu na selo Buščak kod Konjica, te u zločinima nad Hrvatima. 21

ALIĆ, Sakib, Mujin, Musliman-Bošnjak, s ocem i braćom sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u selu Buščak kod Konjica. 21

ALIĆ, Salem, s ocem Mujom i braćom počinio ratne zločine nad Hrvatima u selu Buščak kod Konjica. 21

ALIŠPAGO, Zulfikar, zvani Zuka, Musliman-Bošnjak, pripadnik Armije BiH. Kao zapovjednik postrojbi Armije BiH, odgovoran i sudjelovao u etničkom čišćenju, uhićenju, zlostavljanju, bespravnom zatvaranju u logore u Jablanici i Konjicu, te ubojstvu Hrvata civila i zarobljenih vojnika HVO-a. U Konjicu se nudio gvardijanu fra Zdenku Karačiću kao zaštitnik franjevaca. Sudjelovao u napadu na konjičko selo Trusinu 16. travnja 1993. godine i u zločinima nad Hrvatima. Bio je tada zapovjednik postrojbe Armije BiH zvane "Crni labudovi". U napadu su ubijena 22 Hrvata, 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. U svibnju 1993. sa svojom postrojbom pali hrvatske obiteljske kuće, uhićene hrvatske civile koristi kao živi štit u borbama s HVO-om. U svojoj bazi u Donjoj Jablanici 8. rujna 1993. godine sudjeluje na sastanku s generalom Seferom Halilovićem, generalom Vehbijom Karićem i Mujicom Beglerovićem kada su u tu bazu dovedeni uhićeni Hrvati civili među kojima je bio i Mirko Zelenika. Tu sudjeluje u pripremama za početak ratne akcije "Neretva 93.", koju je potpisao general Rasim Delić. Sutradan je u selu Grabovica, blizu Donje Jablanice, počinjen strahoviti ratni zločin nad hrvatskim civilima kada su ubijena 32 mještana i jedan Hrvat, pripadnik Armije BiH, da ne bi možda kasnije svjedočio o tome muslimansko-bošnjačkom zlodjelu. Preživjeli Hrvati iz Grabovice odvedeni su u logor "Muzej" u Jablanici. 21,25,119

ANDRIĆ, Zejnil, zvan Dedo, Musliman-Bošnjak, rođen u Sarajevu 1947. godine. Lažno se predstavljao kao Dragan. Prije rata bio je civilni policajac. U logoru "Silos" u Tarčinu kod Sarajeva brutalno ubijao Hrvate, Srbe, i čak neke Muslimane-Bošnjake. 120

ARIZ, Musliman-Bošnjak, prije rata bio pravnik u pilani u Novoj Bili. Ispitivao je zatočene Hrvate o stanju u selima, Novoj Biloj i u Hrvatskoj vojsci.

ASIM, vojnik Armije BiHiz Viteza. Sudjelovao u devastiranju katoličke crkve u Skopaljskoj Gračanici i na zidu se potpisao sa Senadom iz Viteza. 48

AŠČERIJA, Avdo, iz Dragovića u općini Vareš. Prije rata bio je milicionar u Sarajevu. Organizirao i vodio napad na Borovicu u studenome 1993. godine koju su vojnici Armije BiH sravnili sa zemljom. Opljačkane i spaljene su kuće, gospodarske zgrade, crkva i župni stan. Ubijeno je i masakrirano šest civila i jedan ranjeni vojnik HVO-a. 149

AŠČIĆ, Mehmed, Mehe, rođen u Vejzovićima 1949. godine, civilini policajac. U Zenepićima kod Novog Travika sudjeluje u ubojstvu četiri Hrvata, pljačka i pali seoske kuće. Osumnjičen zbog etničkog čišćenja travničkog kraja od Hrvata i zbog ubojstva Hrvata. 70,73

AVDIĆ, Faruk, Musliman-Bošnjak, tukao je hrvatske zatočenike u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

BAJRIĆ, Hamdo, Musliman-Bošnjak, pripadnik MUP-a BiH. U 1993. godini sustavno je sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na području općina Kiseljak i Busovača. Premlaćivao je i zlostavljao Hrvate, protjerivao ih, provodio etničko čišćenje, pljačkao hrvatsku imovinu i palio Hrvatima kuće i gospodarske zgrade. 106

BALILHODŽIĆ, Šerif, Sakibov, zvani Kriko, rođen 1957. godine, zapovjednik postrojbe Armije BiH koja je u Znepićima kod Novog Tranika ubila četiri Hrvata, pljačkala i palila hrvatske kuće. 70,73

BAMBURA, Mehmed, Musliman-Bošnjak, u njegovoj kući u skopljanskoj Gračanici ubijen je u srpnju 1993. godine Mladen (Ivica) Miloš. Ubili su ga vojnici Armije BiH. 43

BARJAKTAREVIĆ, Amir, iz mjesta Tulica, općina Kiseljak, Musliman-Bošnjak, star oko 25 godina, u 1993. godini počinio zločine nad Hrvatima zatočenim u logoru "Silos" u Tarčinu. 120

BARJAKTAREVIĆ, Mirsad, Musliman-Bošnjak, pripadnik Armije BiH koja je izvodila akciju "Neretvica 93.", bio zapovjednik akcije na Orlište u općini Konjic, osumnjičen je za ratne zločine. 20

BARJAKTAREVIĆ, Samir, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinačkom napadu na selo Orlište u općini Konjic, osumnjičen za ratne zločine nad Hrvatima. 20

BAŠIĆ, prognanik iz sela Oborci kod Donjeg Vakufa, pripadnik 7. muslimanske brigade Armije BiH, koji je sudjelovao u napadu na selo Maljine u općini Travnik 8. lipnja 1993. godine kada je u Bikošima izvršen pokolj Hrvata. 57

BAŠIĆ, Enver, zvan Strela, Musliman-Bošnjak, zapovjednik specijalne postrojbe Armije BiH "Zelena legija" u Zenici. Osumnjičen za pljačku imovine i ubijanje Hrvata na području općina Travnik i Zenica, u selima Ovnak, Čukle, Grahovčići i druga. 82

BEĆIRHODŽIĆ, Ramiz, rođen 1953. godine. Zapovjednik specijalne policijske postrojbe Odreda MUP-a CSB Zenica. Osumnjičen za zločine počinjene u selu Kiseljaku kod Žepča 16. kolovoza 1993. godine. 129

BEGANOVIĆ, Zero, iz sela Moševice, općina Zenica. Kao pripadnik Armije BiH 9. siječnja 1994. ubio je troje djece u Buhinim kućama kod Viteza. 95

BEGIĆ, Vahid, pripadnik zloglasne "Frkine" postrojbe Armije BiH. Sudjelovao u ubojstvu fojničkih fratara 13. studenoga 1993. godine i u zločinima nad Hrvatima u općinama Vareš, Kakanj, Fojnica, u Kraljevoj Sutjesci i Križančevu Selu (Vitez). Vojni sud u Sarajevu osudio ga je na šest mjeseci zatvora. 113,114

BEGIĆ, Zaim, zvani Zajče, rodom iz Župče kod Breze, zapovjednik specijalnog odreda Armije BiH. Sumnjiči se zbog zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a na području općina Kakanj i Vareš. 148

BEGOVIĆ, Mesud, iz Komara kod Travnika. Osumnjičen za zločine nad Hrvatima počinjene u Bobašima kod Viteza. 90

BEHREM, Bećir, zvani Beča, Musliman-Bošnjak, rođen 1944. godine u Jelačićima, općina Jablanica, nastavnik tjelesnog odgoja, otac četvoro djece. Bio je istaknuti planinar alpinist, prije rata direktor Osnovne škole "Suljo Ćilić" u Jablanici. Za vrijeme rata vođa izviđačke skupine Armije BiH za područje planina Plase i Čvrsnica. Predvodio 28. srpnja 1993. godine terorističku akciju 44. brdske brigade Armije BiH na Doljane na području općine Jablanica. U Doljanima je ubijeno i masakrirano preko 40 Hrvata civila i zarobljenih vojnika HVO-a, a oko 200 odvedeno u logor "Muzej" u Jablanici. Među njima je bilo oko 60 djece, a ostalo su bili starci i žene. Poslije rata Behrem je opet direktor škole u Jablanici, ali ubrzo bježi, s obitelji, u Kanadu. 14,16

BEJTIĆ, Ifet, Omerov i Ramizin, rođen 1971. godine u Bjelavićima, općina Kreševo, po zanimanju pekar. Kao pripadnik Armije BiH pljačkao, progonio i ubijao Hrvate. 117

BEJTIĆ, Nusret, sin Tahira i Hasnije, rođen 1943. godine, nastanjen u Hrasnici, prije rata bio je kovač i rezervni oficir JNA. Za sukoba Armije BiH i HVO-a on je pripadnik hrasničkog bataljuna Armije Bih u činu kapetana 1. korpusa. Osumnjičen je za zločine nad Hrvatima u Gojkovcu počinjene 17. lipnja 1993. godine. Ubijeni civili bili su deset dana nepokopani, a cijelo selo spaljeno. 105

BEKTAŠ, Asim, zvan Lepina, osumnjičen za zločine nad Hrvatima u općini Vitez. 88

BEKTAŠ, Edin, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na području općine Vitez. 88

BEKTAŠ, Enko, kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je u zločinima nad Hrvatima u općini Vitez. 88

BEKTAŠ, Zerkić, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima kao pripadnik Armije BiH na području općine Vitez. 88

BERBEROVIĆ, Ferid, Hasanov, pripadnik Armije BiH, rođen 1953. godine u Vejzoviću optužen za etničko čišćenje i ubijanje Hrvata. 73

BERBEROVIĆ, Munir, Hasanov, pripadnik Armije BiH, rođen 1952. godine u Vejzovićima, optužen za etničko čišćenje i ubijanje Hrvata. 73

BERBEROVIĆ, Mevludin, sin Zaimov, pripadnik Armije BiH, osumnjičen za etničko čišćenje i ubijanje Hrvata. 70,73

BEŠIĆ, Edin, načelnik ABKO 44. brdske brigade Armije BiH zvane "Neretva" iz Jablanice, koja je sudjelovala u zločinu nad Hrvatima u Doljanima, 28. srpnja 1993. godine. 15,16,88

BEŠIĆ, Enes, zapovjednik Armije BiH, pod njegovim zapovjedništvom krenulo se u napad i u zločin nad Hrvatima u Doljanima, 28. srpnja 1993. godine.

BEŠIĆ, Muhamed, iz Donjeg Vakufa, pripadnik Armije BiH, osumnjičen za sudjelovanje u ratnom zločinu nad Hrvatima u selu Bobaši, općina Vitez. 90

BEŠLIJA, Ramo, Musliman-Bošnjak, rođen 1970. godine u Koritima, općina Ilijaš. Kao vojnik Armije BiH skupa s drugima je 13./14. studenoga 1993. godine u Donjoj Zimći, općina Visoko, počinio ratni zločin provalivši nasilno u kuću Jure Blaževića, gdje su njega, suprugu mu Fridu i majku Anu Grgić mučili, zlostavljali i zaklali. 132

BIJELI, tako nazivan vojnik Armije BiH iz Isića kod Maglaja, iz snajpera gađao civili po Tomićima i Fojnici, selima maglajske općine. Stanovao u Maglaju iznad apoteke, nosio je naglašeno široku maskirnu uniformu. 122

BILIĆ, Munir, pripadnik Armije BiH, osumnjičen za etničko čišćenje i ubijanje Hrvatana prostoru Novog Travnika. 70

BOJO, Ismet, Musliman-Bošnjak, prije rata civilni policajac u Kiseljaku. Kao pripadnik Armije BiH bio je zapovjednik postrojbe stacionirane u selu Zabrđe, općina Kiseljak. Sudjelovao je u progonima Hrvata, pljački i paljenju njihovih domova i u ratnim zločinima nad civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. 105

BILIĆ, Munir,pripadnik Armije BiH, osumnjičen za etničko čišćenje i ubijanje Hrvata. 70

BOLOBAN, Sakib, Musliman-Bošnjak, bio je vojnik Armije BiH. S vojnikom Ismetom Gabelom 20. travnja 1993. godine u selo Kostanjica, općina Konjic, iz automobila izbacio ručnu bombu na tri djevojčice, Hrvatice, od kojih je jedna ranjena pri eksploziji bombe. 20

BRČANINOVIĆ, Džafer, iz Živinica, vojnik Armije BiH, 25. studenoga 1993. godine u Varešu silovao Hrvaticu Ž.P. 146

BULBULUŠIĆ, Salih, zvan Čarli, rodom iz Breze, vojnik Armije BiH, pripadnik diverzantskog voda 304. brdske brigade, sudjelovao u etničkom čišćenju Hrvata, palio im kuće, pljačkao, odsjecao uši i prste na području općina Kakanj i Vareš. 148

BULJINA, Muhamed, vojnik Armije BiH, pripadnik brigade "Neretvica" u Konjicu, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u selu Orlištu. 20

BUREKOVIĆ, Hamdo, zvan Nirvan iz Prokosa kod Fojnice. Osumnjičen za počinjene ratne zločine nad Hrvatima u općini Fojnica. 112

BUREKOVIĆ, Suad, osumnjičen za počinjene ratne zločine nad Hrvatima na području općine Fojnica. 110

BURHAN, Nihad, zvan Niho, pripadnik Armije BiH, zamjenik zapovjednika "Frkine" postrojbe, sa svojim potčinjenima je brutalno progonio Hrvate, pljačkao njihovu imovinu, spaljivao im kuće i gospodarske objekte, ubijao ih. Sudjelovao u ubojstvu fojničkih fratara. 148

BUZA, Enver, zapovjednik Prozorskog bataljuna Armije BiH, vodio je akciju na Uzdol 14. rujna 1993. godine i počinio ratni zločin nad tamošnjim Hratima. 12

CERIĆ, ef. dr. Mustafa bio je zagrebački imam, nelegalno postao naibu reis, poslije ga je pet muftija također nelegalno prograsilo reis-ul-ulemom Islamske zajednice BiH. Navodno je na tu funkciju doveden odlukom Alije Izetbegovića. Rat u BiH proglašavao je novim križarskim ratom protiv islama u BiH. 169,171

CIKOTIĆ, Selmo, prije rata oficir JNA, u Armiji BiH dospio do položaja zapovjednika Bugojna. Rodom iz Sandžaka, u Bugojno došao kada je počeo sukob Armije BiH i HVO-a. General Sefer Halilović ga je 29. kolovoza 1993. godine predlagao za zapovjednika 4. korpusa Armije BiH. Odgovoran za nestanak skupine "21 Bugojanca". Poslije rata bio vojni ataše BiH u SAD i na desetomjesečnoj vojnoj obuci u najprestižnijem američkom vojnom koledžu. Iz obuke je isključen konsenzusom visokih dužnosnika za nacionalnu sigurnost State Departmenta i Ministarstva obrane. 49

ČAGO, Bahro, Musliman-Bošnjak, progonio Hrvate, tukao ih, pljačkao i ubijao. Operirao na području općine Busovača. 78

ČAGO, Filda, Musliman-Bošnjak, progonio Hrvate, tukao ih, pljačkao i ubijao. Operirao na području općine Busovača. 77,78

ČAJDIN, Halim, zvan Tito, osumnjčen za svirepo ubojstvo Miroslava, Jozina, Mijića, vojnika HVO-a, 13. ožujka 1993. godine u Buščaku, Konjic. 21

ČALUK, zvani Biko, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, srpnja 1993. godine je silovao dvije Hrvatice u Bugojnu, P.P. i J.M. 44

ČALUK, Sena, iz Donjeg Vakufa, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, u srpnju 1993. godine je silovao dvije Hrvatice u Bugojnu P.P. i J.M. 44

ČAMĐIĆ, Tahir, iz Mehurića, općina Travnik, bivši oficir JNA, zapovjednik 1. bataljuna 306. brdske brigade Armije BiH sa sjedištem u Krpeljićima. Sudjelovao sa svojom postrojbom u napadu na Maljine i pokolju Hvata u Bikošima. 56

ČENGIĆ, Miralem, zvan Čenga, vojnik Armije BiH, u sastavu "Frkine jedinice", kojom je zapovijedao Ferid, Salemov, Provalić zvan Frka. U Fojnici je bezdušno ubio dva nenaoružana franjevca, gvardijana franjevačkog samostana fra Nikicu Miličevića i samostanskog vikara fra Leona Migića. Okružni vojni sud u Sarajevu Čengića je osudio na 11 godina zatvora. 113,114,148

ČERKEZOVIĆ, Nedžad, iz Živinica, vojnik Armije BiH, u Varešu je silovao 25. studenoga 1993. godine Ž.P., rođenu 1955. godine. 146

ČIČAK, Mehmed, vojnik Armije BiH, osumnjičen za počinjene ratne zločine nad Hrvatima (Kiseljak). 106

ČILAŠ, Salih, Musliman-Bošnjak iz Bilalovca, općina Kiseljak, zapovjednik Vojne policije Armije BiH na području općine Kiseljak, sudjelovao u pljačkama hrvatske imovine, paležu hrvatskih kuća, etničkom čišćenju, maltretiranju i ubijanju Hrvata na području općina Kiseljak, Busovača, Fojnica, Visoko. 105,127

ČIŠIĆ, Goran, načelnik 317. brigade Armije BiH u Uskoplju/Gornjem Vakufu. Osumnjičen da je vodio akciju etničkog čišćenja hrvatskih sela. 36

ČOHADŽIĆ, Kemo, iz Fojnice, neljudski postupao sa zarobljenim vojnicima HVO-a. 111

ČOHADŽIĆ, Mustafa, zvan Mute iz Fojnice, osumnjičen za neljudsko postupanje sa zarobljenim vojnicima HVO-a. 111

ČOHODOR, Bajro, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima 14. ožuka 1993. godine u selu Buščak, Konjic. 21

ČUSTA, Ferid, Musliman-Bošnjak iz Gračanice, Bugojno, u srpnju 1993. godine u njegovoj kući su ubijena četiri Hrvata. 43

ĆIBO, dr. Ismet, Musliman-Bošnjak, rođen u selu Spiljanima, općina Konjic, 1945. godine. Gimnaziju je završio u Konjicu, Medicinski fakultet u Sarajevu, specijalizirao ortopediju u Tuzli, dvije godine radio u Libiji te kao ortoped na Ortopedskoj klinici u Sarajevu. Bio je ortoped u Goraždu, ali je protjeran zbog nekih prljavih poslova. Oženjen je Azrom Zebić, liječnicom, anesteziologom, kćerkom Salke Zebića pukovnika JNA iz Jablanice. Volio je govoriti da ga je za predsjednika općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor postavio osobno Alija Izetbegović. Hvalio se da su Muslimani puno pametniji od Nijemaca, preko radija je poručio: "U Bosni živi samo jedan narod, to su Bosanci i to Bosanci islamske, pravoslavne i katoličke vjere". Na TV Jablanica je 28. srpnja 1993. godine čestitao 44. brdskoj brigadi Armije BiH na dobro obavljenom zadatku u Doljanima, kada je masakrirano preko 40 Hrvata. Smijenio je Vesnu Bektašević s položaja glavne i odgovorne urednice Radija Konjic i zabranio Hrvatima pristup radio postaji. Naredio je da se nasilno vadi krv Hrvatima za potrebe ratne bolnice Armije BiH. Zločin Armije BiH u konjičkom selu Trusina bio je po Ćibi poduzet "da se opamete svi ekstremisti HVO-a". Čibo 3. listopada 1993. godine dolazi u franjevački samostan u Konjicu i gvardijanu fra Zdenku Karačiću priopćuje da se iz grada moraju odmah iseliti fratri, časne sestre i 108 Hrvata. 8,13,16,19,20,25

ĆOSIĆ, Dževad, vojnik Armije BiH, 23. ožujka 1993. godine s drugim vojnicima Armije BiH u Žitačama, općina Konjic, ubio Matu, Stjepanova, Stjepanovića. 20

ĆOSIĆ, Hamza, vojnik Armije BiH, s drugima ubio Matu, Stjepanova, Stjepanovića 23. ožujka 1993. godine u Žitačama, općina Konjic. 20

ĆUPINA, Mirsad, upravnik logora "4. osnovna škola" u Mostaru. Smijenjen 4. listopada 1993. godine i postavljen za upravnika civilnog zatvora u objektu "Razvitak" također u Mostaru. Zatvorenici su najviše mučeni dok je on bio upravnik logora. 28,31

ĆURIĆ, Muhamed, ratni gradonačelnik Travnika, provodio etničko čišćenje Hrvata s područja te općine. Odgovoran za otpuštanje Hrvata s posla, pljačku i palež hrvatskih kuća, zlostavljanja, ubijanja i masakriranja, za devastaciju katoličkih sakralnih objekata. Poznata je njegova programska izjava s Radio - Travnika 12. kolovoza 1993. godine: "Gdje god bude učit’ mujezin na munari tu će za sva vremena ušutjeti zvona na katoličkim crkvama i tu više hrvatska noga neće gaziti ovu bosansku zemlju.". 57

ĆURIĆ, upravnik logora u Bijelom Polju kod Mostara. 30

ĆURIĆ, hodža iz sela Ravna kod Bugojna. Zapovijedao je postrojbom Armije BiH koja je napala selo Senkoviće 9. lipnja 1993. godine. Prema nekim podacima zapovijedao je postrojbom mudžahedina. 71,73

ĆUSKIĆ, Fikret, iz Banja Luke, bivši major JNA, zapovjednik 17. krajiške brigade i brigadir načelnik Štaba 7. korpusa Armije BiH, sudjelovao u planiranju i ostvarenju napada na prostore Guče Gore. Odgovoran za zločin nad Hrvatima u Maljinama - Bikoši. Obaviješten o ubojstvu Ivice Stojaka, zapovjednika travničke brigade HVO-a, ali nije ništa poduzeo. 52,56

DAUTOVIĆ, Senad, Musliman-Bošnjak, rođen 1963. godine, profesor ONO i načelnik Službe javne sigurnosti u Bugojnu, za rata pripadnik MUP-a Bugojno, vršio nasilje nad Hrvatima, osobno odgovoran za smrt Nike Grabovca. 49

DEBA, vojnik Zulfikara Ališpage, sudjelovao u ubijanju Hrvata i Srba 22. travnja 1993. godine u Vrcama, općina Konjic, nevine žrtve su masakrirali do smrti. 23,31

DEDIĆ, Mustafa, zvani Muste, Musliman-Bošnjak, iz Visokog, pripadnik "Frkine jedinice", sam i s drugima brutalno ubio više od deset Hrvata na području općina Kakanj i Vareš. 148

DELABIĆ, Našid, u logoru "Muzička škola" u Zenici, zlostavljao Hrvate logoraše. 82

DELALIĆ, Rasim, zvani Ćelo, Musliman-Bošnjak iz Sarajeva, zapovjednik samostalnog bataljuna Armije BiH, jedno vrijeme 9. brdske brigade, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u selu Grabovici, općina Mostar. Izjavio je da je spreman svjedočiti pred Sudom u Haagu kako bi se razotkrili krivci za pokolj hrvatskih civila u Grabovici, 9. rujna 1993. godine. U svojoj izjavi navodi časnike Armije BiH koji su dopustili ratne zločine nad civilima i vojnim zarobljenicima ili su ih prikarivali. Naveo je da su pokolj u Grabovici preživjela dva dječaka, neki se predlagali njihovo "uklanjanje" kao svjedoka, ali on to, navodno, nije dopustio.

DELIĆ, Avdo, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, iz sela Čukle, zaselak Delići, općina Travnk, pričuvnik kapetan JNA, prije rata predsjednik mjesne zajednice Čukle, vrlo netrpeljiv prema Hrvatima, poticao druge na mužnju, zapovijedao jednom postrojbom Armije BiH za pokolja Hrvata u Čuklama i Orašcu. 63

DELIĆ, Fahrudin, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Busovača. 78

DELIĆ, Hajrudin, kao vojnik Armije BiH sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Busovača. 78,102

DELIĆ, Rasim, general Armije BiH, načelnik Štaba nakon generala Sefera Halilovića, kao zapovjednik Armije BiH potpisao je odluku o operaciji "Neretva ’93." kada su počinjeni zločini nad Hrvatima u Grabovici, Uzdolu i Dojanima, za ratne zločine na području općine Vareš, koji su počinili njegovi vojnici. 131,149,184,191

DELIĆ, Rešad, rođen 1958. godine u Čuklama, općina Travnik, poticao druge Muslimane-Bošnjake na mržnju i nesnošljivost prema Hrvatima i provocirao Hrvate u Orašcu, Ovnaku i Čuklama. 63

DELIĆ, Safet, kao i njegov brat Rešad raspirivao je nesnošljivost i mržnju Muslimana-Bošnjaka prema Hrvatima, 8. lipnja 1993. godine sudjelovao u napadu Armije BiH na Čukle, kada su počinjeni teški ratni zločini. 63

DIZDAREVIĆ, Vehid, vojnik Armije BiH, tukao Hrvate logoraše u zatvoru "Muzička škola" u Zenici. 82

DRAGILOVIĆ, Nesib, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, tukao Hrvate logoraše u zeničkoj "Muzičkoj školi". 82

DULAN, Hajrudin, vojnik Armije BiH, istakao se u premlaćivanju Hrvata logoraša u "Muzičkoj školi" u Zenici. 82

DŽAFIĆ, Kemal, rođen 1959. godine, časnik JNA, za rata načelnik sigurnosti općine Bugojno, protiv njega je podnesena krivična prijava zbog uhićenja Hrvata i nestanak "21 Bugojanca". 49

DŽAFIĆ, Rašid, zvani Raško, rođen 1973. godine u Mlini, općina Ilijaš, vojnik Armije BiH, osumnjičen za zločine počinjene nad Hrvatima i Srbima u Brezi i Zimči kod Visokog. 132

DŽAFIROVIĆ, Ramiz, predsjednik Izvršnog odbora općine Zenica za vrijeme rata, muslimanski ekstremist, odgovoran za mučenja i ubijanja Hrvata, naređivao etničko čišćenje. 82

DŽELILOVIĆ, Nusret, osumnjičen za ratne zločine počinjene nad Hrvatima u Bobašima kod Viteza, u kojima je sudjelovao kao vojnik Armije BiH. 90

DŽIDIĆ, Faud, sociolog iz Zenice, ministar koordinator za regiju, osumnjičen za ratne zločine. 78,82

DŽINO, Senad, Musliman-Bošnjak iz Jablanice, visoki dužnosnik u Armiji BiH, zamjenik zapovjednika 44.brdske brigade u Jablanici, pod njegovim vodstvom počinjen je napadaj i pokolj 28. srpnja 1993. godine u Doljanima. 15,16

EGLENOVIĆ, Ismet, zvan Pegla, Musliman-Bošnjak, rođen 1968. godine u selu Sovići, općina Jablanica, sudjelovao u napadu na selo Doljane 28. srpnja 1993. godine, ubio Antu Ivanova Žarića, zarobljenog vojnika HVO-a bojne "Milat Tomić". 14,15

ELVIDA, Ahmet, vojnik Armije BiH, , tukao zatočene Hrvate i Srbe u Dusini, Lašva. 77,78

ELVIDA, Nijaz, vojnik Armije BiH, tukao zatočene Hrvate i Srbe u Dusini, Lašva. 77,78

ELVIDA, Zuhdija, vojnik Armije BiH, premlaćivao zatočene Hrvate i Srbe u Dusini, Lašva. 77

ENVER, zvan Bosanac, tukao policijskom palicom uhićenike u logoru "4. osnovna škola" u Mostaru. 28

FATIĆ, Vahid, zvan Car, Musliman-Bošnjak iz sela Mratinići, općina Kreševo, vojnik Armije BiH, sudjelovao u paljenju kuća i pljački imovine Hrvata te u etničkom čišćenju. 105,117

FATIĆ, Zahid, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, sudjelovao u progonu Hrvat, njihovom etničkom čišćenju, pljački i paljenju hrvatskih kuća. 105

FAZLIĆ, Asim, iz Karaule, općina Travnik, Musliman-Bošnjak, oficir JNA, prije rata načelnik MUP-a općine Travnik, u Zagrebu završio Višu školu unutrašnjih poslova i Fakultet kriminalističkih znanosti, prije rata bavio se švercom. Odgovoran za zločin u Bikošima. 57

FAZLIĆ, brat Asimov, nasilno ušao u župni ured u Travniku i s drugima pljačao, bio i načelnik MUP-a Travnik. 65

GABELA, Ismet, Musliman-Bošnjak, pripadnik Armije Bih, zajedno sa Sakibom Bolobanom, u selu Kostajnica, 20. ožujka 1993. godine bacio bombu na tri djevojčice Hrvatice, od kojih je jedna ranjena. 20

GAGULA, Safet, Musliman-Bošnjak, Zukin vojnik, 22. travnja 1993. godine u selu Vrca, općina Konjic, mučio pa zaklao Hrvaticu Katu Kaleb, rođenu 1910. godine, i Srbe, Đoku, rođenog 1918. u Petru, rođenu 1918. godine. 23

GAMIJA, Halid, Musliman-Bošnjak, zapovjednik muslimanske civilne policije u selu Bilalovac, općina Kiseljak, sa potčinjenim policajcima tijekom 1993. godine na području kiseljačke općine počinio mnoga zlodjela nad Hrvatima. U naselju Velike Sotnice, brutalno je ubio dvojicu Hrvata, civila Antu Katanu i Dragu Ljoljo. 105

GANIĆ, dr. Ejup, muslimansko-bošnjački političar, doktor znanosti i sveučilišni profesor, obnašao visoke dužnosti u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH, u Maglaju ljeti 1993. godine, prije sukoba Armije BiH i HVO-a na području Žepča, dolazi u transporteru UNPROFOR-a i daju upute za napad Armije BiH na HVO. 52,91,121

GENJAC, dr. Halid, liječnik, rodom iz Visokoga, ginekolog, radio u Domu zdravlja u Travniku, predsjednik SDA Travnik, član tvrde muslimanske linije u travničkom kraju, među onima koji su žestoko zastupali nužnost sukoba Muslimana-Bošnjaka i Hrvata, Hrvate nazivao ustašama i pred međunarodnim predstavnicima, raspirivao mržnju, sudjelovao u planiranju etničkog čišćenja travničkog kraja od Hrvata i Srba. 57

GHANEM, Gamal, egipatski general, za borbi u selu Završje, općina Kiseljak, masakrirana su četiri Hrvata, a među poginulim vojnicima Armije BiH bio je i general Gamal Ghanem, kod njega nađena iskaznica Armije BiH prema kojoj je bio vođa specijalnog odreda za posebne namjene ŠVK - (Štaba vrhovne komande). 106

GOSTOVČIĆ, Zejnil, Musliman-Bošnjak, rođen 1951. godine u selu Trusina, općina Konjic, autoprijevoznik, 12. travnja 1993. godine hodao selom i vikao psujući Hrvatima "majku fašističku i ustašku", kao vojnik Armije BiH sudjeluje u pokolju Hrvata u Trusini 16. travnja 1993. godine. 21

GRABUS, Džemo, rođen oko 1958. godine, ubio je 8. lipnja u Krpeljićima, općina Travnik, Dragu Petrušića. 62

GRADINČIĆ, Asim, rodom iz Travnika, osobno je prodvodio skupinu vojnika Armije BiH, naredio im da opljačkaju svu humanitarnu pomoć iz skladišta travničkog "Caritasa". 65

GRANIĆ, Tahir, zapovjednik 307. muslimanske brigade vojne policije, rođen 1959. godine u Bugojnu, odgovoran za uhićenje i još uvijek nepoznatu sudbinu skupine "21 Bugojanac", za ubojstva većeg broja civila Hrvata u Gračanici kod Bugojna, osumnjičen za ratne zločine. 49

GUSKA, Ismet, Musliman-Bošnjak iz Tarčina kod Sarajeva, pripadnik civilne policije (MUP BiH), 1993. godine izdavao je zapovijedi za ubijanje hrvatskih civila, osobito onih u logoru "Silos" u Tarčinu. 119,120

HABIBIJA, Muharem, vojnik Armije BiH, 18. travnja 1993. godine ubio Hrvaticu Apoloniju (Nikole) Azinović. 21,22

HABIBIJA, Nijaz, kao pripadnik Armije BiH 14. ožujka 1993. godine sudjelovao u napadu na selo Buščak kod Konjica, te u zločinima nad Hrvatima. 21

HABIBIJA, Ramiz, kao pripadnik Armije BiH 14. ožujka 1993. godine sudjelovao u napadu na selo Buščak kod Konjica, te u zločinima nad Hrvatima. 21

HADŽAJLIĆ, Jusuf, zapovjednik postrojbe Armije BiH, organizirao napadaj na hrvatsko stanovništvo u selu Buščak, općina Konjic, 14. ožujka 1993. godine, agent KOS-a, u brigadi "Neretvica" šef sigurnosti, prema njegovu nalogu Hikmet Lipovac je ubio, 1. svibnja 1993. godine, u Mrkosovicama, Cvitana Kneževića i Iliju Ilića. Osumnjičen za ratne zločine. 21,23

HADŽIĆ, Enes, načelnik Vojne policije Armije BiH u Bugojnu, odgovoran je za nestanak skupine "21 Bugojanac". 47

HADŽIĆ, Enver, vojnik Armije BiH, sudjelovao u napadu na selo Kasapovići kod Novog Travnika 13. lipnja 1993. godine, odgovoran za tamo počinjene zločine nad Hrvatima. 71

HADŽIHASANOVIĆ, Enver, oficir JNA, prema nekim informacijama pucao je po Hrvatskoj za srpske agresije, u Armiji BiH zapovjednik Zeničkog korpusa, brigadni general, ima veliki ugled u SDA, vojnicima obećao ratni plijen za osvajanje hrvatskih područja Travnika, Viteza i Busovače. U općini Kakanj 19. svibnja 1993. godine vodi akciju hapšenja, zlostavljanja i etničkog čišćenja Hrvata, 1993. i 1994. godine planirao i vodio akcije Armije BiH protiv Hrvata u općini Busovača, Hrvati ga optužuju za ratne zločine. 56,102

HADŽIMURTEZIĆ, Mervana, Muslimanka-Bošnjakinja, na prvim višestranačkim izborima kao članica SDP BiH obavljala funkciju potpredsjednika općine Vareš, kada je Armija BiH zauzela taj grad, ona je predsjednica ratnog predsjedništva. Vareški Hrvati je optužuju za etničko čišćenje, prikrivanje ratnih zločina, izbacivanje Hrvata s radnih mjesta i iz stanova, za sprečavanje povratka izbjeglih. Od studenoga 1993. godine član glavnog odbora SDA. 149

HAJDAREVIĆ, Hadžem, muslimansko-bošnjački književnik i novinar, radio u redakciji muslimanskog lista "Preporod", sada glavni i odgovorni urednik "Ljiljana", zastupa tezu da su muslimansko-bošnjački zločini nad Hrvatima trenutačni, pojedinačni, rezultat trenutačne hirovitosti i poremećene svijesti. 175

HAJRIĆ, prof. Ekrem, Musliman-Bošnjak, iz Kasapovića, općina Novi Travnik, vojnik Armije BiH, 13. lipnja 1993. godine sudjeluje u napadu na Hrvate u svom rodnom selu. 71

HAKALOVIĆ, Hasan, Musliman-Bošnjak, rođen 1947. godine u selu Gornje Višnjevice, općina Konjic, zapovjednik 45. parsovačke brigade zvane "Neretvica", sudjeluje u ratnom zločinu nad Hrvatima 16. travnja 1993. godine u selu Trusina. Naredio napadaj na Hrvate u selu Orlište, općina Konjic. 21,22,23

HAKALOVIĆ, Sejdo, Musliman-Bošnjak iz sela Gostovići ili Buturović Polje, općina Konjic, pripadnik Armije BiH, 22. ožujka 1993. godine iz automatske puške ubija uhićenog i razoružanog vojnika HVO-a Zvonka Đopu, sudjeluje u masakru nad Hrvatima u selu Trusina 16. travnja 1993. godine, s još dva vojnika Armije BiH strijeljao šest zarobljenih i zavezanih vojnika HVO-a, jednu ženu ranio. 20,21

HAKANOVIĆ, Edin, Musliman-Bošnjak iz Dusine, Lašva, počinio više zločina nad Hrvatima u općini Busovača. 78

HAKIJA, Musliman, navodno iz Sandžaka, osumnjičen za zločine počinjene nad Hrvatima u logoru "Silos" u Tarčinu. 120

HALIHODŽIĆ, Amir, zvan Prpa, Musliman-Bošnjak iz sela Jelačići, općina Jablanica, sudjeluje u napadu i ratnim zločinima postrojbi Armije bih 28. srpnja 1993. godine nad Hrvatima u Doljanima. 14

HALILOVIĆ, Nezim, efendija, zvani Muderiss, rođen u Žepi, fakultet arapske književnosti pohađa na Al Asharu u Egiptu, do 1991. godine živi u Sarajevu, a otada je glavni konjički imam. Osniva diverzantski vod, u kojeg ulaze samo muslimani, u borbama se strogo drži pravila šerijata. Njegov vod prerasta u četu pa se zove "Muderiss", najprije u sastavu 4. korpusa Armije BiH sa zonom odgovornosti na općinama Konjic, Jablanica i Sarajevo-Hadžići. U travnju 1994. godine imenovan, odlukom Štaba vrhovne komande Armije BiH, za zapovjednika novoustrojene 4. muslimanske lake brigade. Njegovi vojnici se bore u ime Allaha protiv kršćana. Odgovoran je za zločine svojih vojnika na području općine Konjic i Jablanica, a posebno za zločine nad Hrvatima u selu Trusina 16. travnja 1993. godine. 21

HALILOVIĆ, Sefer, general Armije BiH, rodom iz Sandžaka, Musliman-Bošnjak, načelnik Štaba Armije BiH, odgovoran za zločine nad hrvatskim pučanstvom u dolini Neretve, pod njegovim zapovjedništvom počinjeni su zločini genocida, etničkog čišćenja i ratni zločini, pripremo je vojnu akciju "Neretva ‘93", naredbu o njoj potpisao je general Rasim Delić, a u Grabovici je počinjen ratni zločin nad civilima. Snosi punu odgovornost za zločine vojnika Armije BiH nad Hrvatima u Uzdolu, općina Rama/Prozor, kada je masakrirana 41 osoba. 12,19

HANDŽIĆ, Enes, rođen 1956. godine, načelnik sigurnosti 307. muslimanske brigade, iz Donjega Vakufa, odgovoran za nekoliko ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima. 49

HARADŽIĆ, Mugdim, upravnik pošte u Fojnici, osumnjičen za ratne zločine počinjene nad Hrvatima. 111

HASANDIĆ, Edin, rođen 1972. godine u Kiseljaku, nastanjen u Kreševu, prije rata tekstilni radnik, kao vojnik Armije BiH pljačkao hrvatsku imovinu, palio kuće Hrvata i ubijao ih u selima općine Kreševo. 117

HASANDIĆ, Ibrahim, sin Muharemov, iz Kreševa, rođen 1. listopada 1941. u Visokom, po zanimanju električar. Osumnjičen za ratne zločine nad Hrvatima u općini Kreševo. 117

HASANOVIĆ, Enes, iz Kopila, osumnjičen je za mnoge zločine počinjene nad Hrvatima u općini Novi Travnik. 73

HASANOVIĆ, Mujo, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, iz sela Kopila, osumnjičen za ratne zločine nad Hrvatima na području općine Novi Travnik. 73

HASANOVIĆ, Refik, Musliman-Bošnjak, iz Kopila, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Novi Travnik, osumnjičen za zločine počinjene u toj općini. 73

HASANOVIĆ, Senad, Musliman-Bošnjak iz Kopila, vojnik Armije BiH, osumnjičen za ratne zločine nad Hrvatima u općini Novi Travnik. 73

HASANOVIĆ, Suad, Musliman-Bošnjak iz Maglaja, zapovjednik 303. brigade Armije BiH koja je počinila ratni zločin u selu Kiseljak, općina Žepče, 16. kolovoza 1993. godine. 129

HASANOVIĆ, Suljo, iz Kopila, osumnjičen je za mnoge zločine počinjene nad Hrvatima u općini Novi Travnik. 73

HASANOVIĆ, Šefik, Musliman-Bošnjak iz Kopila, osumnjičen za zločine u općini Novi Travnik.

HASIĆ, Fikret, zvan Grobar, Musliman-Bošnjak iz sela Bukovica, općina Kiseljak, rođen 1955. godine, zapovjednik diverzantsko-izviđačke skupine Armije BiH stacionirane u Tarčinu, koja napada Hrvate na području Sarajevo-Hadžići, Kreševo i Kiseljak. Ubili su više Hrvata i potpuno spalili selo Porin. 105

HASIĆ, Samir, rođen 1970. godine u selu Bukovica, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, sudjelovao je u zločinima počinjenim nad Hrvatima u općinama Kreševo i Kiseljak 105

HASKIĆ, Atif, iz sela Senkovići, općina Novi Travnik, sudjelovao u etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata. 73

HASKIĆ, Ejub, iz Senkovića, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, osumnjičen za zločin etničkog čišćenja i ubijanje Hrvata. 73

HASKIĆ, Suljo, iz Senkovića, Musliman-Bošnjak, pripadnik Vojne policije Armije BiH, osumnjičen za zločin etničkog čišćenja i ubijanja Hrvata na području općine Novi Travnik. 73

HELVID, Ahmet, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na području općine Busovača. 78

HELVID, Kasim, vojnik Armije BiH, počinio zločine nad Hrvatima na prostoru općine Busovača. 78

HELVID, Nijaz, vojnik Armije BiH, počinio zločine nad Hrvatima u općini Busovača. 78

HELVID, Omer, vojnik Armije BiH, na prostoru općine Busovače počinio zločine nad Hrvatima. 78

HELJIĆ, Safet, zapovjednik Štaba Teritorijalne obrane u Uskoplju/Gornji Vakuf, proglasio opću mobilizaciju da bi mogao voditi rat protiv HVO-a. 35

HERO, Mustafa, Musliman-Bošnjak iz Hera, općina Rama/Prozor, zapovjednik Teritorijalne obrane, zapovjednik bataljuna "Prozor" u sastavu 45. brdske brigade 6. korpusa Armije BiH, izjavljuje da će doći do sukoba Armije BiH i HVO-a u Rami/Prozoru i da će "čaršijom vladati Muslimani". Odgovoran za zločin nad Hrvatima u Uzdolu 14. rujna 1993. godine. 10

HERO, Smail, Musliman-Bošnjak iz sela Here, općina Rama/Prozor, zapovjednik jedne čete "Prozorskog bataljuna" 45. brigade Armije BiH, sudjeluje u napadu na selo Ljubinci, zaselak Jurići 24. lipnja 1993. godine, osobno ubio staricu Anicu Jurić. Za napada na Uzdol sudjeluje u masakru Hrvata, 14. rujna 1993. godine. 12

HERO, Zaim, Musliman-Bošnjak iz sela Here, općina Rama/Prozor, zapovjednik jedne čete "Prozorskog bataljuna" 45. brigade Armije BiH, sudjeluje u napadu na selo Ljubinci, zaselak Jurići 24. lipnja 1993. godine. 12

HODŽA, tako nazivan Musliman-Bošnjak iz Puhovca kod Zenice. U Kozarcima, općina Zenica, 18. travnja 1993. godine predvodio napad Armije BiH. Za njega se navodi da je iz sela Puhovca pucao rafalom iz puške po hrvatskim kućama, palio kuće, pucao pod djeci, a od jednog metka poginula je četverogodišnja Magdalena Zrnić. U akciji podvikivao "Allah kolje", te iste riječi izgovarali su i njegovi vojnici. 79

HODŽIĆ, Besim, rođen 1962. godine, zapovjednik u Vojnoj policiji Armije BiH u Bugojnu, odgovoran za mnoge zločine nad Hrvatima. 49

HODŽIĆ, Džemal, Musliman-Bošnjak, zapovjednik 309. brigade Armije BiH, koja je 5. lipnja 1993. godine od Hrvata očistila selo Ričice kod Kaknja. 134

HONDO, Himzo, Musliman-Bošnjak osumnjičen je da je zajedno s bratom Nijazom ubio susjeda Miroslava (Jozina) Majića. 21

HONDO, Nijaz s bratom Himzom ubio susjeda Miroslava (Jozina) Majića, 13. ožujka 1993. godine, pozvavši ga na kavu u njihovom selu Buščak, općina Konjic. 21

HRNJIĆ, Bekir, iz Karaule, kao vojnik Armije BiH sudjelovao u ratnim zločinima u selu Bobaši kod Viteza. 90

HUREM, Neso, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u selu Bobaši kod Viteza. 90

HUREM, Izet, osumnjičen za zločine nad Hrvatima u općini Fojnica. 112

HUSIĆ, Mehmed, pripadnik Armije BiH koji je od početka 1993. pljačkao Hrvate na kontrolnom punktu u selu Vesela kod Bugojna. 40

HUSKANOVIĆ, Haris, zvan Hamza, vojnik Armije BiH, sudjelovao u ratom zločinu nad Hrvatima u Buhinim Kućama, općina Vitez, 9. siječnja 1994. godine. 95

HUSKANOVIĆ, Mahmed, iz Sarajeva, vojnik Armije BiH, sudjelovao u masakru Hrvata u Buhinim Kućama, 9. siječnja 1994. godine. 95

HUZBAŠIĆ, Nijaz, iz Busovače, osumnjičen za zločine nad Hrvatima u općini Fojnica. 112

IBREŠEVIĆ, Nedžad, iz Paleške Čupije, općina Kiseljak, Musliman-Bošnjak, počinio niz zločina nad Hrvatima kao pripadnik Armije BiH na području svoje općine, osobito u selima Bilalovac, Datići i Podbrđe.

IDRIZOVIĆ, Akif, rođen 1952. godine, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH iz Kamenskog, područje Vareš, između 3. i 4. srpnja 1995. godine u Donjoj Vijaci zlostavljao, zadavio i zapalio Stijepu Franjkića, povod je grabež hrvatske imovine. Na sudu u Zenici osuđen na tri godine zatvora. 149

IDRIZOVIĆ, Nihad, Musliman-Bošnjak, prije rata bio trgovac u Uskoplju/Gornjem Vakufu, rođen 1954. godine u Bistrici gdje je postrojba Armije BiH kojoj je on bio zapovjednikom ubila Ružu Kvasinu. 35

IDRIZOVIĆ, Sead, rođen 1963. godine, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, između 3. i 4. srpnja 1995. godine s Akifom Idrizovićem zlostavljao, pretukao i zadavio pa bacio u vatru Stijepu Franjkića, sina Marka (1911.). Sud u Zenici osudio ga je na sedamnaest i pol godina zatvora. 149

IMAMOVIĆ, silovao je Hrvaticu R.V. u Bilalovcu, općina Kiseljak. 104

IMAMOVIĆ, Šemso, policajac MUP-a Bilalovac, osumnjičen zbog počinjenih ratnih zločina nad Hrvatima. 105

ISIĆ, Jasmin, prosvjetni radnik u Busovači, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "Muzička škola" u Zenici. 81,82

IZETBEGOVIĆ, Alija, vođa muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH, uvjereni islamski vjernik, zagovara ideju da su Muslimani-Bošnjaci temeljni narod BiH, predsjednik Predsjedništva R BiH, predsjednik SDA, koji bošnjaštvo i islam proglašava temeljem svoje političke stranke. Općinski odbor prognanih i izbjeglih Hrvata općine Konjic podnio je 1. ožujka 1996. godine protiv njega pismenu tužbu Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu zbog zločina počinjenih u konjičkoj općini. 19,25,40,47,57,143

JAGANJAC, Jasmin, general Armije BiH, bio je obaviješten o ubojstvu zapovjednika Travničke brigade Ivice Stojaka, 20. listopada 1992. godine, ali nije ništa poduzeo. 52

JAHIĆ, Ejub, zvan Bube, rođen 1966. godine u selu Rotimlji kod Kiseljaka, vojnik Armije BiH, pljačkao hrvatsku imovinu, palio kuće, progonio Hrvate, silovao i ubijao. U selu Grahovicama, općina Kiseljak, presreo bračni par Iliju i Slađanu Miličević, opljačkao ih i maltretirao. Na očigled muža silovao mu je ženu u prosincu 1993. godine. 104,137

JAHIĆ, Smajo, rođen 1970. godine u Žeželevu, općina Kiseljak, počinio niz zločina pljačke, progona Hrvata, paljenja hrvatskih kuća, silovanja i ubijanja. 106

JAPAUR, Kemo, rođen 1972. godine u selu Kanševo, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, vojni policajac, osumnjičen zbog pljačke, paleža hrvatskih kuća, etničkog čišćenja Hrvata, silovanja i ubijanja. 105

JAŠAREVIĆ, Jasmin, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, na području općina Zenica i Kakanj mučio, zlostavljao i ubijao Hrvate. 138

JAŠAREVIĆ, Tahir, iz Fazlića, općina Travnik, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinu u Miletićima, 24. travnja 1993. godine kada je ubijeno pet Hrvata. 53

JELEČ, Abdulah, rođen 1940. godine, načelnik Štaba obrane općine Bugojno, odgovoran za nestanak skupine "21 Bugojanca". 47,49

JEMENDŽIĆ, Senad, Musliman-Bošnjak, rodom iz Fojnice, osumnjičen za sudjelovanje u zločinima nad fojničkim Hrvatima. 111

JERKOVIĆ, Adamir, novinar radio postaje Zenica, putem medija raspirivao mržnju prema Hrvatima. 78

JONIĆ, Huso, vojnik Armije BiH, na prostoru općina Kiseljak i Kreševo sudjeluje s drugima u zločinima nad Hrvatima. 105

JUG, Safet, vojnik Armije BiH, organizator napada na selo Buščak, Konjic, 14. ožujka 1993. godine. 21

JUNUZOVIĆ, Numir, zapovjednik policijsko - sigurnosne službe MUP-a Bilalovac, Kiseljak Odgovoran za zločin nad A. Katanom i D. Ljoljom, počinjen u Bilalovcu. 105

JUSIĆ, Esad, Musliman-Bošnjak, početkom srpnja 1993. godine silovao Hrvaticu P.P. 44

JUSIĆ, Zaim, iz sela Podi kod Travnika, vojnik Armije BiH, ibijao je Hrvate u Čuklam i Orašcu. 63

JUSUFBEGOVIĆ, dr. Ahmed, liječnik u Konjicu, naređivao je da se prisilno ili na prijevaru vadi krv zarobljenim civilima i vojnicima HVO-a za potrebe bolnice Armije BiH. 25

JUSUPOVIĆ, Ramiz, zvan Mujčin, civilni policajac, pripadnik MUP-a, s drugim Muslimanima-Bošnjacima na prostoru općine Kiseljak počinio zločine premlaćivanja, zlostavljanja, pljačke, paleža, progona, silovanja i ubijanja Hrvata. 106

KADIRIĆ, Emsud, rođen 1974. godine u selu Vrpolje, Sanski Most, pripadnik odreda "El Mudžahid", osumnjičen za ratni zločin nad Hrvatima u selu Bobaši, općina Vitez. 90

KAHRIMAN, Bećo, sudjelovao u ratnom zločinu u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994. godine, pripadnik odreda "El Mudžahid". 95

KAHRIMAN, Fidija, sudjelovao u ratnom zločinu u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994. godine, pripadnik odreda "El Mudžahid". 95

KAHRIMAN, Haris, sudjelovao u ratnom zločinu u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994. godine, pripadnik odreda "El Mudžahid". 95

KAHRIMAN, Mirsad, sudjelovao u ratnom zločinu u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994. godine, pripadnik odreda "El Mudžahid". 95

KALAJHODŽIĆ, Muris, zvani Murgo, s područja općine Bugojno, zapovjednik postrojbe za posebne namjene Armije BiH, JOKS, nastanjen u Gaju kod Bugojna, sudjelovao u ubijanju sedam Hrvata civila kod Vesele. 49

KALBIĆ, Sefir, rođen 1958. godine u selu Stajište, Novi Travnik, osumnjičen za etničko čišćenje i ubijanje Hrvata. 73

KARAČIĆ, Asim, zapovjednik 7. muslimanske brigade u Zenici, vodio napad na Maljine-Bikoši, selo u travničkoj općini 8. lipnja 1993. godine. Odgovoran za zločine nad civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a u Gučoj Gori. 56

KARALIĆ, Emir, ideolog 7. muslimanske brigade Armije Bih, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

KARALIĆ, Fuad, vojnik Armije BiH, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "MUzička škola" u Zenici. 82

KARALIĆ, Jusuf, vojnik Armije BiH, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

KARALIĆ, Mahmut Emir, zapovjednik u 7. muslimanskoj brigadi Armije BiH u Zenici, osumnjičen za ratne zločine na području općine Kakanj - pljačka, palež, etničko čišćenje, zlostavljanje, ubojstva i masakri Hrvata. 138

KARASALIHOVIĆ, Hasan, zvan Rogeša, iz Novog Naselja, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima na prostoru općine Kiseljak - pljačka, ubijanje, palež, silovanje, masakri, zlostavljanje Hrvata i etničko čišćenje. 106

KARIĆ, Edhem, vojnik Armije BiH, počinio niz zločina nad Hrvatima na prostoru općine Fojnica. 112

KARIĆ, Reif, vojnik Armije BiH, počinio mnoge zločine nad Hrvatima u općini Fojnica. 112

KARIĆ, Vehbija, Musliman-Bošnjak, časnik JNA, sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku tijekom 1991. godine. Početkom rata u BiH ulazi u Armiju BiH, postaje član Štaba i jedan od zapovjednika, general Armije BiH, sudjelovao u planiranju zločina u selu Grabovica, općina Mostar, 9. rujna 1993. godine. 102

KARZIĆ, Ismet, vojnik zloglasne Ševalove postrojbe koja je počinila zločine pljačke, paleža, zlostavljanja, etničkog čišćenja, silovanja, ubijanja i masakra Hrvata na području općine Kakanj. 138

KARZIĆ, Mirsad, vojnik Armije BiH, u sastavu zloglasne Ševalove postrojbe, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Kakanj. 138

KARZIĆ, Muharem, vojnik Armije BiH, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima općine Kakanj. 138

KARZIĆ, Nazif, vojnik Armije BiH, u sastavu Ševalove postrojbe, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Kakanj. 138

KARZIĆ, Refik, vojnik Armije BiH, u sastavu Ševalove postrojbe, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Kakanj. 138

KARZIĆ, Sejo, zvan Karajica, rođen 1959. godine u Kaparovićima, općina Kakanj, vojnik Armije BiH, pripadnik Ševalove postrojbe, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Kakanj. 138

KARZIĆ, Zihrija, vojnik Armije BiH, pripadnik Ševalove postrojbe, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Kakanj. 138

KAZIĆ, Nezir, zapovjednik 9. brdske brigade Armije BiH stacionirane u Tarčinu, Sarajevo, izdavao naredbe za ubijanje zatočenih Hrvata i Srba u logoru "Silos" u Tarčinu, pod njegovim zapovjedništvom brigada je počinila zločine na prostoru općina Sarajevo-Hadžići, Kreševo i Kiseljak, svojim vojnicima govorio je: "Koljite Hrvate, sve po redu, i žene i djecu". 119,120

KEČO, Mujo, vojnik Armije BiH, iz Bilalovca, općina Kiseljak, zajedno s drugim vojnicima Armije BiH na području općine Kiseljak pljačkao je hrvatske kuće, potom ih spaljivao, progonio Hrvate, zlostavljao ih, žene silovao i ubijao hrvatske civile i zarobljene vojnike HVO-a. 105

KEČO, Selver, rođen 1972. godine, iz Žeželeva, općina Kiseljak, sudjelovao u zločinima protiv Hrvata. 106

KEČO, Smajo, vojni policajac Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a na prostoru općina Kiseljak i Fojnica. 105

KENDAR, civilni policajac, mučio je i ubijao zatočene Hrvate i Srbe u logoru "Silos" u Tarčinu, kod Sarajeva. 120

KEVRIĆ, Ekrem, Musliman-Bošnjak, iz sela Glogošnica, općina Jablanica, zapovjednik bataljuna “Glogošnica" u sastavu 44. brigade Armije BiH. Sa svojom postrojbom sudjelovao u pljački i paležu hrvatskih kuća na području općine Jablanica i Rama/Prozor, u etničkom čišćenju, silovanju i ubijanju civila i zarobljenih vojnika HVO-a. Suodgovoran za zločine Armije BiH u Doljanima, Grabovici i Uzdolu. 16

KEVRIĆ, Jusuf, zvan Jusa, sudjelovao s postrojbama Armije BiH i MUP-a BiH iz Jablanice u napadu i zločinu nad Hrvatima u Doljanima 28. srpnja 1993. godine, ubio Vrlića i Marinka Antunovića, s Amirom Spahićem zvanim Prpa. 14

KEVRIĆ, Refik, pozvan da se priključi postrojbama Armije BiH koje su napale hrvatsko selo Doljane, sudjelovao u tom zločinu 28. srpnja 1993. godine. 15

KEZIĆ, Sejo, Musliman-Bošnjak, pripadnik postrojbe imama Ševala Omerspahića u Kaknju, ubio nožem jednu staricu u Kaknju. 134

KLISURA, Rasim, iz Prokosa, općina Fojnica, osumnjičen zbog krivičnih djela etničkog čišćenja, pljačke, progona i ubijanja Hrvata. 110

KOKA, Zukin vojnik, koji je sudjelovao u ubijanju Hrvata i Srba u konjičkom selu Vrca, 22. travanja 1993. godine, Hrvati su tada masakrirani i mučeni sve dok ne bi izdahnuli. 23

KOKAN, rođen 1952. godine u selu Bukovac, općina Busovača, predratni kriminalac, pripadnik specijalne Vojne policije Armije BiH, sudjelovao je u zločinima nad Hrvatima u Gojkovcu 17. lipnja 1993. godine. 105

KOPČIĆ, Meho, iz Novoga Travnika, zvan Emče, vojni policajac Armije BiH, osumnjičen za etničko čišćenje i ubijanje hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a. 123

KOVAČEVIĆ, Ahmo, vojnik Armije BiH iz općine Kakanj, selo Nožbilj, maltretirao jednog Hrvata sve dok se nije iselio. 135

KOVAČEVIĆ, Enes, iz Jablanice, zapovjednik 44. brdske jablaničke brigade zvane "Neretva", planirao sve ratne pohode postrojbi Armije BiH na prostoru općina Jablanica, Konjic, Mostar, Rama/Prozor, odgovoran za mnoge zločine nad Hrvatima. 15,16

KOVAČIĆ, Emir, Musliman-Bošnjak, prisilno uzimao krv od zatvorenih hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a u Konjicu. 25

KOZIĆ, Enes, Musliman-Bošnjak iz općine Jablanica ili Konjic, vojnik Armije BiH, s drugima je 23. ožujka 1993. godine okrutno iz vatrenog oružja ubio Matu Stjepanovića. 20

KOZIĆ, Hazim, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, iz sela Ostrošca, općina Jablanica, s drugima je 23. ožujka 1993. godine okrutno iz vatrenog oružja ubio Matu Stjepanovića, rođenog 1966. godine, iz Konjica. 20

KRELIĆ, zvani Frejzer, počinio ratne zločine nad Hrvatima na području općine Vitez. 88

KRNJIĆ, Jasmin, iz Kasapovića, općina Novi Travnik, sudjelovao u napadu na Hrvate u rodnom selu 13. lipnja 1993. godine. 71,73

KRNJIĆ, Naser, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, sudjelovao u napadu na selo Kasapoviće kod Novog Tranika i u ratnim zločinima nad Hrvatima. 71

KRŠO, Safet, Musliman-Bošnjak iz Donjeg Vakufa, ispitivao zarobljenika s područja Bugojna, Travnika i Viteza. 41

KUBAT, Fuad, Musliman-Bošnjak, osumnjičen za zločine etničkog čišćenja i ubijanja Hrvata na području općine Novi Travnik. 73

KUBAT, Nedžad, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH, osumnjičen za ratne zločine na području općine Fojnica. 112

KUKIĆ, Senad, Musliman-Bošnjak, rođen 1958. godine, zapovjednik Vojne policije Armije BiH, sudjelovao u napadu na Kasapoviće, općina Novi Travnik, 13. lipnja 1993. godine, osumnjičen zbog etničkog čišćenja i ubijanja Hrvata. 71

KUKIĆ, Zijad, Musliman-Bošnjak, iz sela Kasapovići, Novi Travnik, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u tom selu. 73

KULAŠIN, Kasim, časnik JNA, u rodnom Kreševu priključio se Armiji BiH-a, u općini organizirao njene postrojbe, Odgovoran za zločine vojnika Armije BiH nad Hrvatima na području Kreševo-Tarčin. 117

KULBEGOVIĆ, Muhamed, vojnik Armije BiH, sudjelovao u napadu na selo Prnjavor, općina Vitez, osumnjičen zbog paljenja, pljačke, rušenja kuća i etničkog čišćenja. 88

KULENOVIĆ, Nihad, zvan Svirač, vojnik Armije BiH osumnjičen za svirepo ubojstvo vojnika HVO-a Miroslava Jozina Majića u selu Bušćak, općina Konjic. 21

KUMRO, Bahrudin, zapovjednik 2. bataljuna 306. brdske brigade Armije BiH, zapovijedao napadom na selo Miletiće, općina Travnik, kada je ubijeno pet Hrvata. Sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u selu Maljine i zaseoku Bikoši. 53,56

KURTEŠEVIĆ, Ismet, zvan Meče, rođen 1957. godine, zapovjednik specijalne policije Armije BiH, zvane Mečetova policija, vlasnik kafea "Grozd" u rodnom Travniku, progonio i maltretirao Hrvate Travnika. 52

LEMEŠ, Evrudin, rođen 1962. godine u mjestu Bogošići, Malo Čajno, općina Visoko, zvani Paraga, pripadnik specijalne Vojne policije Armije BiH, prije rata fizički radnik, 1990. i 1991. godine u Kaštel Lukšiću kod Splita, Počinio više ubojstava na prostoru općina Fojnica, Kiseljak i Visoko. Na svirep način u srpnju 1993. godine ubio Peru Glavočevića i Peru Božića, prvome odsjekao glavu, drugog ubio iz puške i tijela im bacio u provaliju, a ubio je i Ivana Juraka i Dušana Kalinića. 111

LEDNO, Refik, Musliman-Bošnjak, zapovjednik Armije BiH najprije u Travniku ga u Uskoplju/Gornjem Vakufu. 1992. i 1993. godine organizirao napade na Hrvate. 102

LEPARA, Zijo, vojnik Armije BiH, pripadnik postrojbe Zulfikara Ališpage, zvanog Zuka, s drugim vojnicima Armije BiH 24. travnja 1993. godine sudjeluje u zločinu nad Hrvatima u selu Vrci, općina Konjic. 23

LIPOVAC, Hikmet, vojnik Armije BiH, pripadnik brigade "Neretvica", po naređenju zapovjednika Hasana Hakalovića ubio 1. svibnja 1993. godine Cvitana Kneževića (1933.) i Iliju Ilića (1918.) u selu Mrkosovice, općina Konjic. 23

LISOVAC, Avdo, rođen 1955. godine u Kiseljaku, nastanjen u Kreševu, strojarski tehničar, vojnik Armije BiH, sudjelovao u pljački i paljenju imovine Hrvata, njihovu progonu i ubijanju na području općine Kreševo. 117

LISOVAC, Ibrahim, rođen 1949. godine u Kreševu, stalo nastanjen u Sarajevu, službenik u Mešihatu Islamske zajednice BiH. Početkom 1992. godine vraća se u Kreševo, oko sebe okuplja bivše časnike JNA, Muslimane-Bošnjake, organizira vojne postrojbe samo Muslimana-Bošnjaka, cilj mu je stvaranje Islamske Republike BiH. Propagira da je nemoguć suživot između muslimana i nemuslimana, izjednačava Srbe i Hrvate kao zajedničke neprijatelje, potiče svoje sunarodnjake na oružanu borbu protiv kreševskih Hrvata. 117

LUGAN, Zijo, vojnik Armije BiH, izbjeglica u Travniku, kao vojni policajac počinio zločine nad zatočenim Hrvatima u zatvorima Opare i srednjoškolskog centra u Travniku. 73

LUKOVIĆ, Jasmin, sin Omerov, iz sela Čukla, star oko 25 godina. U selu Čukle 8.6.1993. ubio je zatočene civile, braću Dragu i Miroslava Lauša. 63

LUKOVIĆ, Omer, iz Gornjih Čukli, općina Travnik, 8. lipnja 1993. godine na lokaciji zvanoj Ušice u Čuklama odbio pomoći ranjenom Boži Žabiću, kojega je dobro poznavao. Naredio ostalim Hrvatima koji su bili uz Božu da su udalje, a tada su se čuli pucnji kojima je ubio Božu. 61,63

MAHMULJIN, Sakib, general Armije BiH, imao veliki utjecaj na islamizaciju te vojske u kojoj je izdavao islamska teološka djela, kao "Mezhebi u islamu", mezhebi su škole tumačenja Kurana. 63

MAHMUTAGIĆ, Senad, zvani Ćevap, iz Jelovca, općina Maglaj, vojnik Armije BiH, snajperist, pucao po hrvatskim selima Tomići i Fojnica u maglajskoj općini, ubio više hrvatskih civila 1993. i 1994. godine. 122

MALENOVIĆ, Hamid, iz Mehurića, općina Travnik, vojnik Armije BiH, sudjelovao u pokolju u Miletićima, 24. travnja 1993. godine kada je ubijeno pet Hrvata. 53

MALIŠEVIĆ, Hrustem, predsjednik ratnog Izvršnog vijeća općine Vareš, budući je znao za pljačku i palež hrvatske imovine, etničko čišćenje, silovanje Hrvatica i ubijanje Hrvata, a ništa nije poduzimao. 149

MANJUŠAK, Enes, iz sela Jakelić, općina Bugojno, osobno ubio Pavku Maros (1934.) na ulazu njene kuće u Bugojnu. 42

MARIĆ, Slobodan, Srbin, pripadnik vojne policije Armije BiH, provocirao zatočene Hrvate i zlostavljao ih u logoru "4. osnovna škola" u Mostaru. 28

MATORUGA, Abdulah, zvan Avdica, rođen 1970. godine u selu Misoča, općina Ilijaš, vojnik Armije BiH, zajedno s drugima noću 13./14. studenoga 1993. godine u Donjoj Zimći, općina Visoko, provalio u kuću Jure Blaževića i zaklao njega, ženu mi Fridu i njezinu majku Anu Grgić. 132

MEMIĆ, Hasan, od siječnja 1993. godine upravnik logora Armije BiH u "4. osnovnoj školi" u Mostaru, u kojem su mučeni zatočeni Hrvati. 31

MERDAN, Đemal, rođen 1950. godine u Busovači, nastanjen u Zenici, major nekadašnje JNA, dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH, donosio ključne odluke o zločinačkim akcijama nad Hrvatima u Maljinama, zaselak Bikoši, bio nazočan za nasilja vojnika Armije BiH nad Hrvatima u Gučoj Gori, općina Travnik, potpisao zapovijed za napad na Križančevo Selo, 22. prosinca 1993. godine, u kojoj stoji: "... uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača...". 56

MERDŽANIĆ, Omer, zvan Omerica, ugostitelj u Tovarišću, općina Fojnica, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima. 110,111

MEŠA, Fikret, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima na prostoru općine Fojnica. 112

MEŠETOVIĆ, Namir, rođen 1970. godine u Misoči, općina Ilijaš, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u Donjoj Zimći kod Visokog 13./14. studenog 1993. godine, kada su zaklani Juro i Frida Blažević i Ana Grgić. 132

MLAĆO, Dževad, rođen 1954. godine, profesor matematike, predsjednik ratnog predsjedništva i predsjednik SDA u Bugojnu, povjerljivi čovjek Alije Izetbegovića i Edhema Bičakčića, kriv za nestanak skupine "21 Bugojanac", glavna zapreka povratku Hrvata u bugojansku općinu, odgovoran za etničko čišćenje općine Bugojno. 47,48,49

MLIVO, Uzeir, rođen 1950. godine, iz Sandžaka, diplomirani ekonomist, predsjednik općinske vlade u Bugojnu i bliski suradnik Dževada Mlaće. 49

MRAVOVIĆ, Muharem, rođen oko 1970., iz sela Parsovići, općina Konjic, vojnik brigade Armije BiH, sudjeluovao u zločinima u selu Trusini, 16. travnja 1993. godine, osumnjičen za zločine nad Hrvatima u selu Orlište, 23. ožujka 1993. godine, za zločine u selu Buščak, 14. ožujka 1993. godine, kada je bio voditelj akcije. 20,21

MRNJAVAC, Anđelko, iz Tarčina, policajac u logoru "Silos" u Tarčinu. 120

MUHIĆ, Halid, dr., liječnik u Zavidovićima, telefonski je ultimativno tražio da se preda hrvatsko selo Lovnica. 125

MUJIĆ, Senad, iz sela Paleška Ćuprija, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, s drugima počinio niz zločina na području općina Kiseljak i Kreševo, pljačkao i uništavao hrvatsku imovinu, zlostavljao civile i zarobljene vojnike HVO-a, premlaćivao žene i djevojke, silovao, mučio, etnički čistio i ubijao Hrvate. 106

MUKTAUF, Abdul-Adhim, rođen 1939. godine u Basri, Iran, oženjen Travničankom, vlasnik videoteke "Palma". Organizirao dovođenje mudžahedina u Lašvansku dolinu, zapovijedao odredom "El Mudžahid", vodio ga u napadu na Maljine, njegovi vojnici ubijali Hrvate 8. lipnja 1993. godine u zaseoku Bikoši. 57

MUNIKOZA, Merso, iz Jablanice, pozvan da kao vojnik Armije BiH napadne na Doljane 28. srpnja 1993. godine, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u tom selu. 15

MUNIKOZA, Senad, zvani Seno, civilni policajac, prepadnik MUP-a Jablanica, sudjelovao u etničkom čišćenju Hrvata u općinama Konjic, Jablanica, Rama/Prozor i Mostar, u uništavanju i pljački hrvatske imovine, uhićenju Hrvata i njihovu odvođenju u logor "Muzej" u Jabalnici, premlaćivanju i drugim zlostavljanjima, silovanjima i ubijanjima. Prema zapovijedi Emina Zebića vodio vojno - policijsku akciju Armije BiH i MUP-a BiH na selo Doljane u jabalničkoj općini 28. srpnja 1993. godine kada je počinjen zločin genocida i ratni zločin nad Hrvatima. 15

MUSLIĆ, Nazif, vojnik Armije BiH, osumnjičen zbog sudjelovanja u zločinima u Novom Travniku, osobito etničkog čišćenja. 73

MUSLIĆ, Zijo, iz Novog Travnika, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima protiv Hrvata, osobito u etničkom čišćenju. 73

MUSTAFIĆ, Mujo, rođen 1957. godine u selu Kruščica, općina Konjic, sudjelovao u zločinu Armije BiH nad Hrvatima u selu Trusina, 16. travnja 1993. godine, organizator napada na selo Buščak, 14. ožujka 1993. godine. 21

MUŠINBEGOVIĆ, Semin, sudjelovao u ubojstvu fojničkih fratara, 13. studenog 1993. godine. 113,114

MUTAP, Hazim, rođen 1952. godine, iz Paleške Ćuprije u općini Kiseljak, do rata policajac, kao vojnik Armije BiH sudjelovao u ratnim zločinima na području općine Kiseljak, pljačkao hrvatsku imovinu, palio kuće i gospodarske zgrade, progonio Hrvate, zlostavljao ih, etnički čistio prostor općine od njih, zatvarao ih, mučio i ubijao. 106

MUTAP, Salem, rođen 1959. godine, iz sela Gornji Palež, općina Kiseljak, sudjelovao u ratnim zločinima nad Hrvatima. 105

MUTAP, Samir, rođen 1966. godine, pripadnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na području općine Kiseljak. 105

NAKAČ, Mujo, iz Fojnice, vojnik Armije BiH, počinio više zločina. 112

NEIMARLIJA, Faruk, vojnik Armije BiH, blizu sela Teševa kod Kraljeve Sutjeske ubio je Ivu Markanovića i Marinka Jurića. 137,138

NEIMARLIJA, Fehim, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad kakanjskim Hrvatima. 138

NEIMARLIJA, Halim, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvaima u općini Kakanj. 138

NEIMARLIJA, Haris, vojnik Armije BiH, počinio zločine nad Hrvatima u kakanjskoj općini. 138

NEIMARLIJA, Hilmo, islamski teolog, profesor na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, kadrovik SDA, predsjednik skupštine Islamske zajednice u BiH, pisac teoloških djela, prema njemu muslimani u pravilu nisu rušili crkve. 175

NEIMARLIJA, Iso, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvaima u općini Kakanj. 136,138

NEIMARLIJA, Refik, vojnik Armije BiH, počinio zločine nad Hrvatima općine Kakanj. 138

NEIMARLIJA, Taib, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u općini Kakanj. 138

NERADIN, Izet, rođen 1958. godine u Crničkom Kamniku kod Kreševa, predratni kriminalac, vojnik Armije BiH, sklon nasilju, srpnja 1993. godine u Fojnici ubio dva civila. 111

NUHIĆ, Sefer, iz Bilalovca, općina Kiseljk, načelnik civilne policije, MUP-a, u Bilalovcu, njegovi potčinjeni policajci počinili su mnoge zločine na području općine Kiseljak i Kreševo, i sam odgovoran za mnoge zločine. 105

NUMIĆ, Amel, rođen 1968. godine u Fojnici, policajac MUP-a, sudjelovao u mnogim zločinima nad Hrvatima Fojnice. 111

OMANOVIĆ, Bećir, vojnik Armije BiH, mučio zarobljene Hrvate kod brane Solakovac u općini Mostar. 30

OMANOVIĆ, Muhamed, iz sela Brezovik, općina Visoko, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima, kao vojnik Armije BiH, na području općina Kiseljak i Busovača. 106

OMER, zvani Dedo, mučio zarobljene vojnike HVO-a na prostoru Kaknja, sudjelovao u etničkom čišćenju kakanjske općine, silovanjima, pljački, paležu i ubijanju. 138

OMERČEVIĆ, Džano iz Prkosa, Fojnica, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima protiv Hrvata na prostoru općine Fojnica. 110

OMERČEVIĆ, Edin, zvan Dino, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima na području općine Fojnica. 110

OMERČEVIĆ, Mustafa, iz Fojnice, zapovjednik jedne postrojbe Armije BiH, koja je sudjelovala u zločinima nad Hrvatima općine Fojnica.

OMERČEVIĆ, Osman, zvani Cica, iz sela Svinjarevo, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, sudjelovao u ratnim zločinima nad Hrvatima na prostorima općine Kiseljak i Kreševo. 106

OMERSPAHIĆ, Ševal, rođen 1962. godine, iz Kaparovića, općina Kakanj, islamsku teologiju studirao u Jordanu, potom bio vjerski službenik Islamske zajednice u Sarajevu. Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, dolazi u rodno selo, sa sobom dovodi mudžahedine, razvija i raspiruje antihrvatsku propagandu i mržnju, osniva postrojbu Armije BiH, a njeni vojnici se oblače kao mudžahedini. Njegova postrojba na području općine Kakanj bila je vrlo okrutna u zločinima, hrvatske kuće su pljačkane i spaljivane. Provodio etničko čišćenje, njegovi vojnici sudjelovali u silovanju hrvatskih žena i djevojaka, ubijanju i masakriranju civila i zarobljenih vojnika HVO-a. 134,138

OPERTA, Sejo, iz Vareša, načelnik civilne policije muslimansko-bošnjačkih vlasti, osumnjičen za zločine vojnika i policajaca nad Hrvatima u vareškoj općini. 149

OSMANOVIĆ, Sahudin, policajac MUP-a BiH u Zenici, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "Muzička škola". 82

OSMANOVIĆ, Sejdo, policajac MUP-a BiH, čuvar logora "Muzička škola" u Zenici, zlostavljao zatočene Hrvate. 81,82

OSMANOVIĆ, Smajo, policajac MUP-a BiH, čuvar logora "Muzička škola" u Zenici, zlostavljao zatočene Hrvate. 81,82

OSMIĆ, Ferid, zvani Kulin, policajac MUP-a BiH u Bilalovcu, općina Kiseljak, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na prostoru kiseljačke općine. 105

OVNOVIĆ, Džemal, zapovjednk bataljuna "Sovići" Armije BiH s kojim je sudjelovao u napadu i masakru u selu Doljani, općina Jablanica, 28. srpnja 1993. godine. 116

OVNOVIĆ, Mirza, rođen 1961. godine, općina Jablanica, sudjelovao u zločinu u Doljanima, općina Jablanica, 28. srpnja 1993. godine. 15

PADALOVIĆ, Seid, iz Buturović Polja, općina Konjic, zapovjednik postrojbe "TIgrovi" u sastavu 4. korpusa Armije BiH, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u konjičkom selu Trusina 16. travnja 1993. godine. 21

PALALIJA, Adis, iz Jablanice, rođen u Sarajevu 1975. godine, vojnika 323. brigade Armije BiH, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u selu Orlištu, općina Busovača. 102

PAMIĆ, Izet, vojnik Armije BiH, sudjelovao u više zločina na prostoru općine Fojnica. 112

PAMIĆ, Omer, vojnik Armije BiH, sudjelovao u više zločina na prostoru općine Fojnica. 112

PAMIĆ, Raif, vojnik Armije BiH, sudjelovao u više zločina nad Hrvatima na prostoru općine Fojnica. 112

PAMIĆ, Salih, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvaima na prostoru općine Fojnica. 112

PAŠALIĆ, Arif, oficir JNA, prešao dosta kasno u Armiju BiH-a, u vrijeme sukoba s HVO-om sudjelovao u napadima na Hrvate i Muslimane- Bošnjake koji su bili u sastavu HVO-a u Hercegovini. Bio zapovjednik 4. korpusa Armije BiH sa sjedištem u Mostaru, pravio je strategijske planove i izdavao zapovijedi svojim podložnim postrojbama za napade na hrvatske prostor u općinama Konjic, Rama/Prozor, Jablanica i Mostar. Odgovoran za zločine koje su počinili njegovi vojnici u Grabovici, Doljanima, Trusini, Uzdolu, Buščaku, Orlištu i za mučenje i usmrćivanje Hrvata u logoru "Muzej" u Jablanici. U Den Haagu svjedočio listopada 1997. godine u procesu četvorici iz logora Armije BiH u Čelebiću, prozvao i generala Sefera Halilovića kao odgovornog za zločine u dolini Neretve nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. 15,19

PAŠANOVIĆ, Hajdar, zlostavljao Hrvate zatočene u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

PATKOVIĆ, Šerif, jedan od osnivaća 7. muslimanske brigade, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

PERENDA, Besim, vojnik Armije BiH, zlostavljao Hrvate zatočene u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

PETAK, Hamdija, vojnik Armije BiH, sudjelovao u etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata na području općine Novi Travnik. 73

PIDRO, Mujo, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na prostoru općine Fojnica. 112

PLASTO, Alija, zvan Aljo, vojnik Armije BiH, sudjelovao u pljački i paljenju hrvatskih kuća, etničkom čišćenju Hrvata, ubijanjima hrvatskih civila, a osobno je na Glavici kod Kraljeve Sutjeske, 23. lipnja 1993. godine, ubio Franju Bradarića. 134,138

POKVIĆ, Abid, iz Krupe, općina Uskoplje/Gornji Vakuf, vojnik Armije BiH, blizak suradnik Hanefije Prljića, zvanog Paraga. 35

POTUROVIĆ, Hazim, rođen 1954. godine, iz sela Parsovići, općina Konjic, odgovoran za pokolj Hrvata u selu Trusina, 16. travnja 1993. godine. 21

POTUROVIĆ, Šaćir, rođen 1947. ili 1957. godine, iz sela Trusina, općina Konjic, vojnik Armije BiH, sudjelovao u masakru Hrvata 16. travnja 1993. godine u selu Trusina, Konjic. 21

PREVLJAK, Fikret, zvan Fićo, viši časnik Armije BiH, zapovjednik Hrasničke brigade, svibnja 1993. godine sa svojim vojnicima u selu Zaslivlje, općina Konjic, odsjekao uši i noseve zarobljenim vojnicima HVO-a Zlatku Trlinu, Anti Banoviću i Jozefu Brveniku, potom ih ubio. Oskrvnjivao katoličke crkve u selima Čelebići i Radešine, maltretirao hrvatsko stanovništvo, a bio i zapovjednik 101. motorizirane brigade i postrojbe za specijalne namjene Cipelići. Sudjelovao u zločinima nad Hrvatima općina Sarajevo-Hadžići, Kreševo, Kiseljak i Fojnica. 24

PRIJIĆ, Hanefija, zvan Paraga, zapovjednik postrojbe Armije BiH za posebne namjene, nastanjen u Voljicu, općina Uskoplje/Gornji Vakuf, poznat po mržnji prema Hrvatima. U siječnju 1993. godine dolazi u selo Bojsku, otkada počinju nestajati Hrvati, krajem srpnja 1993. godine osobno sudjeluje u ubijenju Hrvata u Gračanici, općina Bugojno. 35,49

PRKIĆ, Mithad, zvan Mitke, zapovjednik brigade “Suad Alić”  Armije BiH u Konjicu, sudjelovao u zločinu nad Hrvatima u donjoj Orahovici. 24

PRLENDA, Esad, iz Sjenokosa, općina Novi Travnik, sudjelovao u zločinima etničkog čišćenja i ubijanja travničkih Hrvata. 73

PRLENDA, Kadir, iz Sjenokosa, općina Novi Travnik, sudjelovao u etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata. 73

PRLENDA, Musatafa, iz Sjenokosa, općina Novi Travnik, zvan Caka, sudjelovao u zločinima na Hrvatima. 70,73

PRLENDA, Nenad, iz Sjenokosa, općina Travnik, sudjelovao u etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata. 73

PRLENDA, Niho, iz Senkovića, Musliman-Bošnjak, vojnik Armije BiH. Sudjelovao u etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata na prostoru općine Novi Travnik. 73

PRLENDA, Osman, iz Sjenokosa, općina Travnik, sudjelovao u etničkom čišćenju i ubijanju Hrvata. 73

PROKIĆ, Smajil, vojnik Armije BiH, ubio 17. siječnja  1993. godine Ružu Kvasinu u Bistrici kod Uskoplja/Gornjeg Vakufa. 35

PROVALIĆ, Ferid, zvani Frka, rođen je1958. godine, u selu Srhinje, općina Visoko, a u listopadu 1992. godine u Visokom formirana postrojba Armije BiH “Ljudi sjenke”, formacijski u sklopu 316. brigade. Činilo ju je 100-150 vojnika, 90 posto predratnih kriminalaca, tzv. Frkina jedinica. Frka i njegova postrojba došli na zao glas po svojim zločinima počinjenim u općinama Vareš, Breza, Visoko, Kakanj, Kiseljak i Fojnica. Pljačkali su hrvatske kuće i stanove, spaljivali sela, etnički ih čistili. Mučili Hrvate, odsijecali im uši i noseve, klali, bacali u zapaljene kuće, a ubili su i fojničke fratre, fra Nikicu Miličevića i fra Leona Migića. 147,148

PURIĆ, Ibro, bivši sportaš (biciklist) iz Zenice, kao vojnik Armije BiH sudjelovao je u zločinima nad Hrvatima u svojoj općini. 82

RADOVANOVIĆ, Sebastijan, iz snajpera pucao po Hrvatima u selima Tomići i Fojnica, općina Maglaj. 122

RAFALIJA, Mufid, rođen 1969. godine, u selu Višnjica, općina Kiseljak, zajedno s Fikretom Vretom ubio Stipu Tomasa 1993. godine u selu Oselište, općina Busovača. 101,102

RAMIĆ, Behija, rodom iz Fojnice, za rata policajac u Bilalovcu, općina Kiseljak, sudjelovao u zločinima nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a, pljačkao hrvatske kuće, spaljivao imovinu, mučio, silovao i ubijao hrvatsko stanovništvo. 105,111

RAMIĆ, Nihad, iz sela Redeljevići, općina Kiseljak, policajac MUP-a Bilalovac, sudjelovao u zločinima nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. 106

RIBO, Hasan, kapetan, zapovjednik Štaba Armije BiH u Travniku, obaviješten o ubojstvu Ivice Stojaka, zapovjednika travničke brigade HVO-a, nije ništa poduzeo da se pronađu i kazne zločinci. 52

RIDŽIĆ, Mujo, vojnik Armije BiH, provocirao Hrvate travničkih sela Orašac, Ovnak i Čukle. 63

RIDŽIĆ, Osmo, vojnik Armije BiH, zapovijedao da se ubijaju Hrvati u Čuklama, općina Travnik. 63

RIZVANBEGOVIĆ, dr. Fahrudin, ministar za kulturu i prosvjetu Federacije BiH, ističući da je islam temeljna vrijednost Bosne i Hercegovine, doprinosio antihrvatskoj klimi kod Muslimana. 171

RIZVIĆ, Raif, ubio 8. lipnja 1993. godine Kazimira Markovića u selu Šušanj, općina Zenica. 80,102

RUSTEMPAŠIĆ, Semin, iz sela Odžak, općina Bugojno, zapovjednik postrojbe Armije BiH zvane “Zeleni zmajevi”, nastanjen u Kruševici, općina Bugojno, odgovoran za masakr hrvatskih civila u selu Gračanica. 49

RUSTEMPAŠIĆ, nadimkom Tale, sin Seminov, iz Odžaka, općina Bugojno, vojnik postrojbe “Šejtan” Armije BiH, zapalio katoličku crkvu i katoličko groblje. 48

SALČINOVIĆ, Mirsad, zvan Komuna, rođen 1973. godine u Župči kraj Breze, prije rata nezaposlen, kriminalac, bavio se preprodajom droge, za rata pripadnik diverzantskog voda 304. brigade Armije BiH, počinitelj mnogih ratnih zločina, sabljom i puškom ubijao Hrvate, civile i zarobljene vojnike HVO-a, pljačkao i palio hrvatske kuće i stanove. 148

SALIHAMIDŽIĆ, Ahmet, zvani Cicko, zamjenik načelnika MUP-a općine Jablanica, sudjelovao u pripremi i izvođenju napada policijskih snaga i postrojbi Armije BiH na Doljane, 28. srpnja 1993. godine, i na Grabovicu, 9. rujna 1993. godine gdje su počinjeni ratni zločini nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. 16

SALKO, maltretirao Hrvate u selu Maljine, općina Travnik. 58

SARAČEVIĆ, Tahir, sin Rašidov, iz Busovače. Provodio akcije zastrašivanja i etničko čišćenje hrvatskog pučanstva na području općine Busovača. 102

SARAJLIĆ, Derviš, zvani Gico, iz sela Harić. Provodio akcije zastrašivanja i etničko čišćenje hrvatskog pučanstva na području općine Busovača. 102

SELIMOVIĆ, Izet, zapovjednik specijalne policije Armije BiH na području općine Kreševo, sudjelovao u nizu zločina protiv Hrvata na području općina Kreševo i Kiseljak, osobito u etničkom čišćenju. 105

SELMAN, Hajrudin, rođen 1964. godine, pripadnik specijalne muslimansko-bošnjačke policije u općini Kiseljak. Osumnjičen je za ratne zločine počinjene nad Hrvatima na području općine Busovača. 102,105

SEMIR, osumnjičen za etničko čišćenje Hrvata na području općine Novi Travnik. 73

SENAD, među potpisanim vojnicima koji su devastirali i počinili svetogrđe u katoličkoj crkvi u Gračanici, Bugojno, “Senad iz Viteza”. 48

SIJAMIJA, Enes, pripadnik Službe sigurnosti u postrojbi Armije BiH na području Bugojna, tijekom 1993. godine obnašao dužnost dozapovjednika postrojbe Vojne policije Armije BiH, sudjelovao u zatvaranju Hrvata u bugojanskoj općini, posebno skupine “21 Bugojanac”. 47

SINANOVIĆ, Džemil, vojnik Armije BiH, sudjelovao u napadima na hrvatska sela u općini Novi Travnik i u zločinima koji su tom prigodom počinjeni nad Hrvatima. 71

SIPIĆ, Esad, iz sela Šiprage, općina Kotor Varoš, stariji vodnik JNS, sudionik u agresiji na  Sloveniju i Hrvatsku, zapovjednik 306. brigade Armije BiH, sudjelovao u mučenju i ubijanju Hrvata u Miletićima, Gučoj Gori i Brajkovićima, općina Travnik. 53,56

SIVRO, Jasmin, iz Viteza, sudjelovao u zločinima nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. 88

SIVRO, Safet, rođen 1958. godine, iz Počulice, sudjelovao u zločinima nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. 88

SKOPLJAK, Fikret, zvani Šoša, iz Trenice, zapovjednik postrojbe Armije BiH, tukao jednog zarobljenog vojnika HVO-a. 71

SMAJIĆ, Ramiz, zvani Čiča, rođen 1955. godine u Višnjiću, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, u selu Stojkovići, općina Visoko, u zapaljenu zgradu živog je bacio Nikolu Radeta, zatvarao Hrvate, pljačkao i palio njihove kuće, provodio etničko čišćenje. 127,128

SMAJIĆ, Salih, vojnik Armije BiH. Od početka 1993. pljačkao Hrvate na kontrolnom punktu u selu Vesela kod Bugojna. 40

SMAJLOVIĆ, Sead, iz Zavodivoća, vojnik Armije BiH, sudjelovao u ratnim zločinima nad Hrvatima, osobno je u veljači 1994. upao u privremenu ratnu bolnicu u zgradi Kristal i na krevetu iz pištolja ubio ranjenog Stipu Banovića, vojnika HVO-a. 126

SOFTIĆ, Osman, iz sela Čukle, općina Travnik, vojnik Armije BiH, osobno je ubio, 8. lipnja 1993. godine, svog susjeda Peru Kozinu. 63

SPAHIĆ, Besim, prije rata novinar, za rata gradonačelnik Zenice, Hrvati mu se obraćali za pomoć i zaštitu, on im je obećavao, jamčio da se Hrvatima u Šušnju neće ništa dogoditi, ali uzalud, pokolj je učinjen. Smjestio mudžahedine u hrvatsko selo Podbriježe, općina Zenica. 78,82

SPAJIĆ, Omer, iz Kaparovića kod Kaknja, hodža. Organizirao je ekstremnu postrojbu Armije BiH čiji su pripadnici oružano napadali, ubijali, pljačkali, zlostavljali hrvatsko pučanstvo na području općine Kakanj. 136

STRUJA, pripadnik Zukine vojske, sudjelovao 22. travnja 1993. godine u ubijanju Hrvata i Srba u selima Vrci i Trusina kod Konjica. 23

SUBAŠIĆ, Ekrem, vojnik Armije BiH, osumnjičen zbog počinjenih krivičnih djela nad Hrvatima na prostoru općine Busovača.

SUBAŠIĆ, Fikret, iz sela Raštelice, općina Sarajevo-Hadžići, vojnik Armije BiH, sudjelovao u zločinima nad zatočenim Hrvatima u logoru Silos u Tarčinu te na prostorima općina Fojnica, Kreševo i Kiseljak. 120

SUBAŠIĆ, Vehid, vojnik Armije BiH, osumnjičen zbog počinjenih krivičnih djela nad Hrvatima na prostoru općine Busovača. 78

SULJAN, sudjelovao u maltretiranju Hrvata u Maljinama, općina Travnik, lipnja 1993. godine. 58

ŠABANOVIĆ, Suad, iz Purića, općina Travnik, bio policajac MUP-a, 13. svibnja odveo je Franu Stojaka, koji je nađen mrtav, prema svjedocima osobno je ubio i Franu Brkića, iz sela Rudnik Bila. 53

ŠABIĆ, Mejra, zvana Lola, vojnik Armije BiH, iz Konjica, mučila Hrvate u logorima, bavila se ucjenjivanjem i pljačkom hrvatskih kuća, sudjelovala u zločinu u Trusini 16. travnja 1993. 21

ŠABIĆ, Muharem, glavni zapovjednik Štaba Teritorijalne obrane općine Rama/Prozor, izradio plan obrane Elif i plan obrane Be, prvi bio predviđen za suradnju s HVO-om, drugi uperen protiv Hrvata u nekim ramskim selima, tražio da postrojbe Armije BiH napadaju Hrvate, neki su to odbili i položili oružje. 10

ŠAHINOVIĆ, Ismet, iz sela Zagrlja, općina Novi Travnik, zapovjednik postrojbe “Zecovi” Armije BiH u Bugojnu i upravitelj logora u selu Opare, Novi Travnik, osumnjičen da je zlostavljao Hrvate, progonio ih i ubijao. 73

ŠARAC, Jasmin, zapovjednik Štaba Teritorijalne obrane u Zenici, osumnjičen zbog sudjelovanja u zločinima nad Hrvatima. 82

ŠEĆIBOVIĆ, Nusret, vojnik Armije BiH, snajperskim hicem u leđa ubio vozača sanitetskog vozila Dragana Vujičevića u Seonici, općina Konjic, ožujka 1993. godine. 20

ŠEHIĆ, Nihad, prije rata milicionar SUP-a u rodnim Hadžićima, Sarajevo, početkom rata postaje policajac MUP-a muslimanskih vlasti u Tarčinu, kao civilni policajac sudjeluje u zločinima nad Hrvatima u Tarčinu, Kreševu, Kiseljaku i Fojnici. 119

ŠESTIĆ, Mirsad, iz Maglaja, zapovjednik 2. bataljuna 303. brigade 3 korpusa Armije BiH, sa Suadom Hasanovićem, Ramizom Bečurhodićem i drugima 16. kolovoza 1993. godine upada u hrvatsko selo Kiseljak, općina Žepče, istjeruju Hrvate, pljačkaju njihovu imovinu, uzimaju civile kao štit protiv postrojbi HVO-a, ubijaju zatočene Hrvate. 129

ŠETA, Hazim, bivši imam u selu Gromiljaku, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, 1993. godine sudjeluje u zločinima nad Hrvatima u općini Kiseljak, u pljački imovine, paležu zgrada, etničkom čišćenju, premlaćivanju, silovanju i ubijanju civila i zarobljenih vojnika HVO-a. 82,105

ŠETA, Jusuf, upravnik logora "Muzička škola" u Zenici, 'istakao' se zlostavljanjem Hrvata. 82

ŠIŠIĆ, Ekrem, vojnik Armije BiH, osumnjičen zbog počinjenih nedjela nad Hrvatima na području općine Busovača. 78

ŠKULJ, Hajrudin, načelnik civilne policije u Kaknju, osumnjičen za zatvaranja, masovna protjerivanja i ubijanja Hrvata. 73

ŠLJIVAR, Salih, iz sela Šahinovići, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, sudjelovao u mnogim zločinima na prostoru općine Kiseljak i Busovača, otimao novac, zlostavljao Hrvate, uhićivao i mučio, silovao i ubijao. 106

ŠOLJIĆ, Fikret, vojnik Armije BiH, 14. ožujka 1993. godine sudjelovao u napadu i zločinima nad Hrvatima u selu Buščak, općina Konjic, mjesne muslimansko-bošnjačke vlasti sela Jasenik, općina Konjic, pozvale Hrvate da prime humanitarnu pomoć u prostorijama Crvenog križa, 18. ožujka 1993. godine, a Fikret ih je uhićivao. 21

ŠUŠNJE, Hamid, vojnik Armije BiH, 12. srpnja 1993. godine u Mostaru zlostavljao zatočene Hrvate iz Čapljine, psovao im "ustašku majku" i prijetio da će ih sve pobiti. 28

TAHUNIĆ, Senad, vojnik Armije BiH, sudjelovao u ratnim zločinima nad Hrvatima u općini Vitez. 88

TAHUNIĆ. Vejsil, rođen 1963. godine u selu Doci, općina Kiseljak, prije rata bio civilni policajac, sudjelovao u etničkom čišćenju, pljački i paležu hrvatske imovine, silovanju, maltretiranju, ubijanju i masakriranju Hrvata općine Kiseljak. 106

TALIĆ, Nesib, zlostavljao zatočene Hrvate u logoru "Muzička škola" u Zenici. 82

TARAKČIJA, Ferid, rođen 1959. godine u Maljinama, općina Travnik, inženjer metalurgije, zapovjednik jedne čete pri 1. bataljunu 306. brdske brigade Armije BiH. Njegova četa sudjelovala u zločinu nad Hrvatima u Maljinama, 8. lipnja 1993. godine i u etničkom čišćenju hrvatskih prostora. 56

TARKO, Muhamed, s područja općine Kakanj, sa Zijadom Tarkom 13. lipnja 1993. godine ubio Nenada Bradarića, Matu Gramču i Dragu Babića, njihove leševe bacili u septičku jamu pored groblja u Grmačama. 138

TARKO, Zijad, s područja općine Kakanj, sa Muhamedom Tarkom, 13. lipnja 1993. godine kod grablja u Grmačama ubili Nenada Bradarića i Dragu Babića, njihove leševe bacili u septičku jamu, osumnjičen da je pljačkao i palio hrvatske kuće, etnički čistio Hrvate s njihovih prostora u kakanjskoj općini, ubijao ih i masakrirao. 138

TATAREVIĆ, Zejdin, sudjelovao u ratnim zločinima na području općine Vitez. 88

TERZIĆ, Semir, zvan Tara, rođen 1958. godine u Travniku, profesor sociologije, jedan od zapovjednika 7.muslimanske brigade Armije BiH, član Patriotske lige, izravno je odgovoran za ubojstvo Ivice Stojaka, zapovjednika travničke brigade HVO-a i za ranjavanje načelnika te brigade Zvonka Gaše. Sudjelovao u etničkom čišćenju Hrvata s prostora općine Travnik, za zločin u Bikošima, gdje su strijeljani zarobljeni vojnici HVO-a. U 306. brigadi Armije BiH bio pomoćnik zapovjednika Sipića za moral i vjerska pitanja, major Armije BiH, a nakon rata sekretar za opću obranu u Travniku. 52,56

TOKALIĆ, Edo, iz Maljina kod Travnika. U Buhinim kućama je 9. siječnja 1994. zajedno s Harisom i Jasminom Tokalićem vezao žicom 7 vojnika HVO-a, koje su potom ubili. 95

TOKALIĆ, Haris, iz Maljina kod Travnika. U Buhinim kućama je 9. siječnja 1994. zajedno s Edom i Jasminom Tokalićem vezao žicom 7 vojnika HVO-a, koje su potom ubili. 95

TOKALIĆ, Jasmin, iz Maljina kod Travnika. U Buhinim kućama je 9. siječnja 1994. zajedno s Harisom i Edom Tokalićem vezao žicom 7 vojnika HVO-a, koje su potom ubili. 95

TOLJA, Vehid, rođen 1974. godine, nastanjen u selu Višnjica, općina Kiseljak, sudjelovao u ratnim zločinima nad Hrvatima na području općine Busovača. 102

TOPALOVIĆ, Selver, rođen 1970. godine iz sela Višnjica, općina Kiseljak, u selu Orlište, općina Busovača, počinio ratne zločine nad hrvatskim civilima kao vojnik Armije BiH. 102

TRBOJEVIĆ, Izo, zvan Nane, politički aktivist SDA u Travniku, progonio Hrvate, raspirivao nacionalnu mržnju, potican na ratni sukob Armije BiH i HVO-a. 52

TUFO, Refik, iz Tarčina, općina Sarajevo-Hadžići, zapovjednik MUP-a BiH, istražitelj u logoru "Silos", samo u lipnju 1993. godine je nožem ubio 40-50 zatočenih srpskih i hrvatskih civila, žena i djece, odgovoran i za mnoge zločine u selima općine Kreševo i Kiseljak. 119

TURKOVIĆ, Faik, zapovjednik mudžahedinske jedinice "Gerila" osumnjičen za ratni zločin počinjen u Buhinim Kućama, 9. siječnja 1994. godine. 95

TURKOVIĆ Kemal, vojnik Armije BiH, 9. siječnja 1994. činio je zločine nad Hrvatima u selu Buhine Kuće kod Viteza 95

UČEMBRALIĆ, Tahir, rođen 1956. godine, zapovjednik postrojbe Armije BiH u Pruscu, osumnjičen za sudjelovanje u ratnim zločinima. 49

VALJEVAC, Mujo, iz Radovlja, općina Visoko, vojnik "Frkine jedinice", specijalne postrojbe Armije BiH iz Visokog, sudjelovao u zločinima nad Hrvatima na prostorima općina Visoko, Vareš, Breza, Kreševo, Kiseljak, Fojnica. Pljačkao je, palio, silovao, ubijao hrvatske ljude, svoje "ratne trofeje", odrezane prste Hrvata, pokazivao 7. studenoga 1993. godine u Visokom, u nazočnosti Miralema Čengića, koji je ubio fojničke fratre, i nekog Milivića. 148

VARIŠČIĆ, Sanela, iz Konjica, Muslimanka-Bošnjakinja, moguće Romkinja, vojnikinja Armije BiH, sudjelovala u Trusinu, 16. travnja 1993. godine u zločinu nad Hrvatima, s još dva vojnika Armije BiH strijeljala svezanu šestoricu zarobljenih vojnika HVO-a. U logorima mučila zarobljene vojnike, a kad god je imala priliku pljačkala hrvatske kuće. 21

VRAŽALICA, Mirsad, do listopada 1993. godine upravnik logora "4. osnovna škola", prije toga bio vozač velikih kamiona, navodno je poginuo u siječnju 1994. godine. 31

VRETO, Fikret, rođen 1971. godine na Ilidži, Sarajevo, vojnik 323. brdske brigade Armije BiH, sudjelovao u mnogim zločinima postrojbi Armije BiH nad Hrvatima, u selo Osolište, općina Busovača, skupa s Mufidom Fafalijom, ubio je Stjepana Tomasa. 101,102

ZEBIĆ, Emin, rođen 1945. godine, iz sela Lug, općina Jablanica, po zanimanju profesor ONO i DSZ, načelnik MUP-a, član ratnog predsjedništva, odgovoran za sve napade i zločine policije i postrojbi Armije BiH na područje jablaničke općine. 16

ZEC, Ismet, iz sela Pečuj, općina Novi Travnik, pripadnik vojne policije Armije BiH, počinio ratne zločine nad hrvatskim zatvorenicima u zatvorima Opare i u srednjoškolskom centru u Travniku. 73

ZERDO, Nedim, sudjelovao u zločinu nad fojničkim fratrima, 13. studenoga 1993. godine, pripadnik "Frkine jedinice", postrojbe Armije BiH iz Visokog, zlodjela počinio u općinama Fojnica, Vareš, Breza, Visoko, Vitez, a ubijao Hrvate u Križančevu Selu, 22. prosinca 1993. godine, za sudjelovanje u ubojstvu fojničkog gvardijana fra Nikole Miličevića i vikara fra Leona Migića, okružni vojni sud Armije BiH osudio ga na šest mjeseci zatvora. 113,114

ZRNO, Fuad, nazvan Fudo, iz sela Bilalovca, općina Kiseljak, vojnik Armije BiH, počinio više zločina na prostoru općine Kiseljak. 106

ZRNO, Nijaz, zvan Nisko, iz sela Bilalovca, općina Kiseljak, sudjelovao u mnogim zločinima na prostoru općine Kiseljak. 106

ZURAPI, Bislim, rođen 1961. godine, iz Sandžaka, bio zapovjednik 308. brigade Armije BiH, osumnjičen za zločine koje je počinio u općini Travnik nad Hrvatima, pljačke, palež, etničko čišćenje, silovanje i ubijanja. 73

ŽILIĆ, Fadil, civilni policajac MUP BiH, na području općine Kiseljak počinio mnoge zločine nad Hrvatima, u svibnju 1993. godine zajedno sa Šemsom Imamovićem došao u selo Velike Sotnice, te u obližnjoj borovoj šumi, okrutno ubio samo Antu Katanu i Dragu Ljolja, šezdesetgodišnjake. 105,106

PREUZETO S http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/odgovorni.htm

 

Jablaničke civilne i vojne vlasti muzej su pretvorili u logor za Hrvate zarobljene u stanovima, automobilima, autobusima i na ulici u Jablanici 15. travnja 1993. godine. Hrvati iz Jablanice koji tada nisu zatvoreni u muzej izvrgnuti su velikoj i raznovrsnoj torturi.

Svima su isključeni telefoni, pretreseni i opljačkani stanovi i pokretna imovina, dok su u njihove stanove useljeni Muslimani prognani od Srba iz istočne Hercegovine.

Hrvatske obitelji ostale u Jablanici primorane su bile u svoje stanove primiti na smještaj, po nalogu Ratnog predsjedništva Jablanice, po jednu ili više prognanih muslimanskih obitelji. Bio je ovo jedinstven primjer zlostavljanja nedužnih i nemoćnih stanovnika u ovom slučaju Hrvata u BiH a što je nastavljeno i poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

piše: Zvonimir Dragić i Dnevnik.ba

Nakon ratnog zločina u Grabovici 8./9. rujna 1993.299 i većina preostalih Hrvata iz Jablanice odvedena je iz svojih stanova i kuća i zatvorena u muzej. U muzeju su zatvoreni i Hrvati zarobljeni u Doljanima gdje su pripadnici muslimanske Armije RBiH počinili ratni zločin 28. srpnja 1993. godine. Nakon što je Zijo Padalović izvršio atentat na hrvatske logoraše u kući Jake Tomića u Buturović Polju 14. rujna 1993., uvečer su 22 logoraša prebačena u Muzej. U muzeju su bila zatočena 623 civila, od čega 69-ero djece. Iz Doljana je u logor Muzej socijalističke revolucije Bitka za ranjenike dovedeno 12 vojnika i 168 civila, od kojih 58-ero djece i deset trudnica. U muzeju su silovane dvije žene a šest logoraša je umrlo dok je jedna trudnica rodila. Ostali logoraši su bili iz Konjica, Jajca, Grabovice, Širokog Brijega, Stoca, Posušja, Kiseljaka i Republike Hrvatske.

Iz Konjica je 3. listopada 1993., u organizaciji predsjednika ratnog Predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor, dr. Safeta Ćibe i mesara Maksumića (svi iz Spiljana), kamionima i transporterima španjolskog UNPROFOR-a dovezeno u Muzej socijalističke revolucije Bitka za ranjenike preko stotinu Hrvata. Tu ih je sa svrhom ohrabrenja, sa svećenikom španjolskog UNPROFOR-a Paccom i jablaničkim župnikom fra Alojzijem Bošnjakom, jednom posjetio gvardijan Franjevačkog samostana u Konjicu fra Zdenko Karačić. Fra Zdenko je zajedno sa 14 Hrvata iz Konjica bio zatočen u hotelu Jablanica odakle su zajedno sa zatočenim Hrvatima u logoru Muzej socijalističke revolucije Bitka za ranjenike transporterima UNPROFOR - a izašli preko Vrda u Hercegovinu.

Civili logoraši su bili smješteni u predvorju muzeja s granitnim pločama i na stubištu, bez grijanja, s malo pokrivača i stalno izvrgnuti ratnoj opasnosti. U podrumskim prostorijama muzeja smještena su 82 zarobljena pripadnika HVO-a na betonskom podu bez pokrivača. Neke prostorije su bile bez prozora tako da su logoraši bili pod električnim svijetlom 24 sata. Svako jutro logoraši su morali ustati u tri sata i pješačiti više od šest sati do Pisvira, gdje su prisilno radili. Nosili su hranu, vodu, streljivo, a na crti kopali rovove muslimanskim vojnicima.

Skupina od 22 logoraša301 planirala je i uspjela 31. listopada 1993. razoružati dvojicu stražara u Kosinim Lukama i zajedno s njima svezanima kroz kanalizacijsku cijev pobjeći u Doljane. Logoraše su zarazile uši, žutica, svrab i brojne druge kronične i akutne bolesti. Neki logoraši su novcem platili izlazak iz muzeja na slobodu. Na prisilnom radu poginuo je od granate Zdravko Nižić iz Jablanice, dok su Zukini vojnici okrutno u Donjoj Jablanici ubili Zorana Milosa iz sela Vrci. Tada su teško ranili Iliju Kaleba i Matu Aničića, dok su na prisilnom radu teško ranjeni Ivan Jozić, Vatroslav Knežević, Antoni Dujmović i Bosiljko Kožul. U jablaničku bolnicu doveden je Ivica Azinović i Ivan Harak, ranjenici iz Radešina, Krunoslav Križanović koji je kao logoraš ranjen u Orahovici, te Ivica Bošković iz Stoca i Zdenko Šušak iz Širokog Brijega, ranjeni u borbi na planini Bokševici.

Iz muzeja su logoraši vođeni na prisilan rad na crtu razgraničenja prema pripadnicima HVO-a. Za to vrijeme bili su smješteni u Rogića kući, štali i zemunici u Donjoj Jablanici i crkvi sv. Ilije proroka u Drežnici, gdje su također okrutno mučeni. U samici u Muzeju, od Badnje večeri do razmjene 1. ožujka 1994. godine, u potpunom mraku bio je Karlo Marić (od zlostavljana prilikom zarobljavanja i tijekom boravka u logoru danas je teško bolestan). Zatvorski režim bio je vrlo strog. Tijekom 24 sata logoraši su puštani tri puta po dvije minute u WC, a u međuvremenu su fi ziološke potrebe obavljali u prostoriji gdje su boravili. Logoraši su bili lišeni redovitih posjeta obitelji (posjet je bio dopušten dva puta mjesečno najužoj obitelji) i predstavnika MOCK, održavanja higijene, zdravstvene zaštite i potrebitih količina hrane (hrana je bila užasna, jednolična i nedovoljna, što se odrazilo na tjelesnu težinu logoraša od kojih je svaki izgubio od 30 do 60 kg) i vode.

Među osumnjičenima za zločin u Doljanima i Stipića livadi i zatvaranje i zlostavljanje u logoru Muzej je zapovjednik IV. korpusa muslimanske Armije RBiH general Arif Pašalić, zapovjednik jablaničke 44. brigade Neretva, Enes Kovačević, zamjenik zapovjednika brigade Senad Džino, načelnik ABKO Edin Bešić, zapovjednici bataljuna Glogošnica Ekrem Kevrić i Sovići Džemal Ovnović i Emin Zebić, zapovjednik Stanice javne sigurnosti i njegov zamjenik Ahmet Salihamidžić Cicko.

Osumnjičen je i nastavnik tjelesnog odgoja Behrem Bećir Beća, koji je predvodio akciju na Doljane. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr. Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor. Nakon masakra u Doljanima i Stipića livadi, dr. Safet Ćibo je zajedno s Enesom Kovačevićem čestitao sudionicima akcije na „uspjehu". Čestitka je 28. srpnja 1993. navečer izrečena u dnevniku lokalne CVT Jablanica. U čestitci su pohvaljeni svi sudionici akcije „oslobađanja" Doljana. Posebno su pohvaljeni pripadnici 44. brdske brigade Neretva i MUP-a Jablanica. U Dnevniku je rečeno da je tom akcijom proširen prostor Republike Bosne i Hercegovine i da su borci za deset minuta rastjerali ustaše pri tom „poštujući ratna pravila i da civile nisu dirali."

299 Pripadnici muslimanske Armije RBiH tada su u Grabovici ubili 32 hrvatska civila. Ubijeni su: Josip Brekalo (rođen 1933.), Luca Brekalo (1939.), Matija Čuljak (1917.), Pero Čuljak (1913.), Andrija Drežnjak (1921.), Mara Drežnjak, Dragica Drežnjak (1953.), Ljuba Drežnjak (1932.), Živko Drežnjak (1933.), Cvitan Lovrić (1936.), Jela Lovrić (1940.), Ivan Mandić (1935.), Mara Mandić (1912.), Pero Marić (1914.), Ilka Marić (1921.), Luca Marić (1944.), Marinko Marić (1941.), Marko Marić (1906.), Matija Marić (1907.), Martin Marić (1911.), Ruža Marić Mijina, (1935.), Ruža Marić Šimunova, (1956.), Ilka Miletić (1926.), Anica Pranjić (1914.), Frano Ravlić (1918.), Ivan Šarić (1939.), Ivan Zadro (1924.), Matija Zadro, Mladen Zadro (1956.), Ljubica Zadro (1956.), i Mladenka Zadro (1989.) Jozo Ištuk je ubijen 30. srpnja 1993. na Ominju (Ćopi) u svom vinogradu, a Pero Šarić (1910.) je umro kao zarobljenik u logoru Muzej socijalističke revolucije „Bitka za ranjenika" u Jablanici.Muslimanski pokolj u Grabovici na desnoj obali Neretve jedino su preživjela Mladenkina braća Goran i Zoran Zadro 300 Pripadnici muslimanske Armije RBiH tada su na lokalitetu Doljana ubili 39 Hrvata od čega pripadnika HVO-a i 6 civila. Na Stipića livadi su ubijeni: Marinko Božić (27 godina), Mato Biloš (43), Mato Dogan (32), Ivan Soldo (24), Željko Miškić (25), Marinko Zelenika (34), Dražen Pavković (22), Anica Ripić (59), Nedjeljko Soldo (60), Ljubomir Božić (27), Milenko Gagro (39), Ivan Topić (24), Ivan Zovko (20), Zdenko Kolobarić (24), Martin Ripić (60), Željko Božić27), Marko Cvitković (39), Pero Soldo (26), Slavko Vrljić (25), Anđelko Marić (29), Davor Marić (19), Zvonko Pinjušić (26). U Doljanima su ubijeni: Ivica Tomić (39), Andrija Groznica (21), Slavko Miličević (38), Ivan Žarić (58), Stipo Bradarić (35), Jure Soldo (23), Igor Lebo (15), Andrija Miličević (45),Milan Pole (21), Marko Miljko (42), Ruža Čolić (72), Andrija Stipanović (62), Ante Žarić (28), Marinko Marušić (51), Milijan Zeljko (31), Pavka Stipanović (51) i Iva Pavlović (63) 301 Uspjeli su pobjeći 31. listopada 1993.: Darko Matković, Berislav Mijić, Ivan Miličević, Jure Miličević, Mato Lebo, Marko Zekić, Luka Jagodin, Mario Šušak, Ivan Čerkez, Ivan Matković, Nedeljko Zelenika, Alojz Ramljak, Jozo Perković, Miroslav Tizler, Ante Čarapina, Srećko Raič, Radenko Golemac, Mario Zelenika, Josip Blažević, Nikola Rozić, Ilija Stipanović i Petar Radić

Tekst iz knjige Zvonke Dragića ''Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića''.

 

Jablanica

P odručje općine Jablanica smješteno je na koljenu rijeke Neretve. Grad Jablanica je važno prometno čvorište, kroz njega prolazi željeznička pruga i magistralna cesta Sarajevo-Konjic-Mostar-Ploče. Od Sarajeva Jablanica je udaljena 82 km, a od Mostara 46 km. To je izrazito planinsko područje s nalazištima poznatog jablaničkog kamena.

Na početku svoje vladavine, ban Stjepan II. Kotromanić (1322.-1353.) osvaja te krajeve i oni ulaze u sustav bosanske srednjovjekovne države. Konjički franjevci pastoriziraju katolike na području jablaničke općine, a u Konjicu je osnovan franjevački samostan u XV. stoljeću. S turskim osvajanjima katolici postaju manjina, a tek polovicom XIX. stoljeća iz južne Hercegovine, dolinom Neretve, počinju se vraćati. Od matične župe u Konjicu godine 1917., nastaje nova župa u Jablanici. Prvi svjetski rat, zatim glad i epidemija smrtonosne "španjolske" gripe usporili su prirast hrvatskog pučanstva. Drugi svjetski rat bio je posebno krvav na jablaničkom području. Bilo je mnogo ubijenih, poginulih, ranjenih i nestalih. "Bitka za Neretvu" bila je vrlo značajna, poznata i po borbi za ranjenike. Uspomena na te borbe njegovala se u Muzeju revolucije (komunističko-partizanske) u Jablanici, koji je danas u rasulu, a u vrijeme ratnog sukoba između Hrvata i Muslimana - Bošnjaka - bio je zatvor za Hrvate.

Nakon prvih višestranačkih izbora, održanih 1990. godine, na kojima su većinu glasova dobile političke stranke SDA i HDZ, Stranka demokratske akcije, kao vodeća politička stranka, nije poštovala pravo predstavnika srpskog naroda i nije im dopustila da sudjeluju u konstituiranju lokalne izvršne vlasti. Ni Hrvati u tome nisu bolje prošli jer su najveći dio mjesta u izvršnoj vlasti i općinskoj upravi preuzeli Muslimani - Bošnjaci. Zbog toga je dolazilo do manjih nesuglasica.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u 33 naseljena mjesta općine Jablanica živjelo je ukupno 12.691 stanovnik, a od toga 9.099 su Muslimani - Bošnjaci ili 71,69 posto, Hrvati - 2.291 ili 18,05 posto, Srbi - 504 ili 3,97 posto, a 797 ostali ili 6,28 posto. Površina općine je 289 km2, gustoća naseljenosti je 44 stanovnika na jedan km2 .

Srpsko ratno zrakoplovstvo 1992. godine u dva navrata raketira prostor Sovićkih vrata na kojem pripadnici HVO grade put nazvan Put spasa. Pred kraj te godine, pripadnici lokalnih postrojbi Armije BiH u selu Sovići presreću i pljačkaju kamionske konvoje koji idu Putem spasa prema Sarajevu i srednjoj Bosni. Ekstremisti iz tih postrojbi, na kontrolnom punktu u selu Ostrožac, ubili su jednog vojnika HVO-a, a jednog ranili. Nepoznata naprava eksplodirala je 12. prosinca 1992. godine uz vanjski zid katoličke župne crkve u Jablanici, sagrađene 1917. godine. Od eksplozije su popucala stakla triju prozora, a manje su oštećeni oluci i fasada crkve.

Od tada rastu napetosti između Hrvata i Muslimana - Bošnjaka. Njih povećava predstavljanje javnosti tzv. Vance-Owenova plana, koji dijeli Bosnu i Hercegovinu na deset provincija. Još uvijek donekle tolerantnu atmosferu bitno narušava akt Predsjedništva BiH u ožujku 1993. godine s potpisom Alije Izetbegovića, kojim se za predsjednika općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor imenuje dr. Safet Ćibo, a smjenjuju se dosadašnji predsjednici u Konjicu i Jablanici, iako su bili Muslimani - Bošnjaci, zato što su surađivali s Hrvatima. Dr. Safet Ćibo rođen je u Konjicu, njegova supruga u Jablanici. Radio je u Konjicu kao liječnik, kirurg-ortoped. Novi predsjednik dr. Safet Ćibo obraća se radijom pučanstvu i kaže: "U Bosni živi samo jedan narod, to su Bosanci islamske, pravoslavne i katoličke vjere". Ti događaji unose veliku pomutnju medu hrvatsko stanovništvo koje osjeća da mu se pokušava osporiti pravo na nacionalni identitet. Javlja se i polarizacija među vojnim formacijama na tom području (HVO i Armija BiH). HVO se povlači na sjeverozapadni dio općine Jablanica htijući tako izbjeći latentnu opasnost sukoba s postrojbama Armije BiH, u čije redove se mobilizira sve više ljudi sa strane, prvenstveno velik dio muslimansko - bošnjačkih izbjeglica iz istočne Bosne. Vojne postrojbe Hrvata, HVO, povlače se, a civilno stanovništvo bježi na sigurnija područja.

Nagovještaj otvorenih sukoba između Muslimana - Bošnjaka i Hrvata u Jablanici bio je događaj 13. travnja 1993. godine. Tada je zatvoren kontrolni punkt Armija BiH u Jablanici: Hrvati nisu mogli ni ući ni izaći iz grada. Prvi oružani sukob između postrojbi Armije BiH i HVO planuo je 16. travnja 1993. u neposrednoj blizini Jablanice. Tada su Muslimani - Bošnjaci uhitili oko 400 Hrvata, i smjestili ih u "otvoreni logor". Hrvati zauzimaju Soviće, a Muslimane - Bošnjake smještaju u jedan zaselak tog sela; nitko nije maltretiran.

Dok su vojnici HVO-a 19. travnja 1993. pretresali muslimansko - bošnjačke kuće, jedan je pripadnik lokalne postrojbe Armije BiH ubio dvojicu vojnika HVO-a. Tada je došlo do žestokog oružanog sukoba. HVO-ovi vojnici spalili su sve muslimansko - bošnjačke kuće u Sovićima i Doljanima, kao i dvije džamije. Civilno muslimansko - bošnjačko stanovništvo seli se na područje općine Gornji Vakuf i u Jablanicu, a zarobljeni vojnici Armije BiH su u zatvoru.6

Tada muslimansko - bošnjačke vlasti Jablanice uhićuju prvu skupinu Hrvata i zatvaraju ih u spomen - objekt Muzej u Jablanici. Hrvati koji su ostali pod vlašću Muslimana - Bošnjaka izvrgnuti su velikoj torturi. Svima su isključeni telefoni, pretresaju se njihovi stanovi, oduzima im se pokretna imovina, u njihove stanove useljavaju se Muslimani - Bošnjaci izbjeglice. Za Hrvate se formiraju dva logora na području općine Jablanica, jedan u gradu, u Muzeju, drugi u selu Ostrošcu. U Ostrošcu su zatvarani hrvatski civili i iz Konjica i iz Jablanice. U travnju i svibnju 1993. godine Hrvati su potpuno eliminirani u selima Donja Jablanica, Krakovo, Žuglići, Šabančići, a nešto kasnije i u Ostrošcu.

Ti nemili dogadaji prouzročili su sastanak političkih predstavnika Hrvata i Muslimana - Bošnjaka; dogovaraju se o miru, o prekidu sukoba između dvije vojske. Mate Boban i Alija Izetbegović 25. travnja 1993. godine potpisuju u Zagrebu zajedničku izjavu o prekidu svih sukoba između HVO-a i Armije BiH.

Doljani

Napetosti i sukobi između Hrvata i Muslimana - Bošnjaka dosežu vrhunac užasnim pokoljem i ubijanjem hrvatskih ljudi, paljenjem i pljačkom hrvatskih domova u Doljanima, selu općine Jablanica, s većinskim hrvatskim stanovništvom. Doljani su doživjeli stravičnu tragediju krajem srpnja 1993. godine, kada su postrojbe Armije BiH napale ovo selo i privremeno ga osvojile počinivši stravičan pokolj. Doljani su u popisu stanovništva 1991. godine imali 1.049 stanovnika: 708 Hrvata ili 67,49 posto, Muslimana - Bošnjaka 326 ili 31,07 posto, ništa Srba, a ostalih 15 ili 0,14 posto. Doljani su 12 km udaljeni od Jablanice (zapadno), a u njima je sjedište župe sv. Ilije proroka, koja pripada vrhbosanskoj nadbiskupiji i nju obslužuju bosanski franjevci.7

Župa Doljani nastala je 1882. godine, župna crkva izgrađena je 1892.-93. godine, a obnovljena 1910. Budući da je crkva bila u trošnom stanju, 1973. godine je podignuta nova, prema projektu arhitekta R. Mandića. U sklopu nove župne crkve podignuta je i vjeronaučna dvorana, a godine 1989-90. građena je nova župna kuća, koja još nije dovršena. Župa Doljani imala je 1895. godine 754 vjernika, 1935. 1.583, a prije domovinskog rata oko 1.000 vjernika. Župnik je za tragedije u Doljanima bio fra Vlado Koštroman, rođen 1939. godine u Bjelavićima, općina Kreševo.

Združene muslimansko - bošnjačke oružane snage su 28. srpnja 1993. godine ujutro opkolile Doljane. Bili su to pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a BiH iz policijske stanice u Jablanici, pripadnici poznate "Zukine vojske" i naoružana skupina Muslimana - Bošnjaka iz sela Jelačići. Oko 10 sati združene snage, među kojima su bili i Behrem Beća, Ismet Eglenović zvan Pegla, Amir Halihodžić, nadimkom Prpa, Jusa Kevrić i drugi, počeli su oružani napad na osobe hrvatske narodnosti i svu njihovu imovinu. U selu je bila nejaka postrojba HVO-a, koju su sačinjavali mještani, a koji nisu bili profesionalni vojnici, nego domobrani koji su branili svoje kuće i živote. Pred užasnom spoznajom da će biti pobijeni, ljudi su bježali na sve strane. Bježao je i župnik fra Vlado Koštroman, u automobilu, koji je pogođen sa šest metaka, jedan je okrznuo župnika i drugi ranio jednu osobu na stražnjem sjedalu.

U tom oružanom napadu na Doljane ubijeno je i masakrirano osam civila i 33 pripadnika HVO-a, domobrana. Muslimansko - bošnjačke snage su odvele preživjele mještane Hrvate u logor u Jablanici, zvan "Muzej".

Zločin muslimansko - bošnjačke vojske u Doljanima otkriven je l. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodili vojnici HVO-a. To je područje posjetio i Miljenko Lasić, brigadir HVO-a, koji je poslije iznio svoje dojmove o stratištu. "Ono što sam svojim očima vidio na Stipića livadama i što sam čuo od ljudi koji su se izvukli iz Doljana, nadilazi, čini mi se, sve dosadašnje zločine koje su Muslimani - Bošnjaci počinili na području Hercegovine. Tamo smo naišli na 17 masakriranih tijela koja su tu bila najmanje dva dana. To je bila skupina civila i vojnika koja se uspjela probiti iz sela, ali je iz zasjede sačekana i pobijena. Nad mrtvim tijelima muslimansko - bošnjački vojnici su se potom iživljavali, većina je lubanja razmrskana tupim predmetima, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela su djelomično i spaljena. I to im nije bilo dovoljno za njihove niske strasti i bolesne mozgove, nego su pojedine leševe još i minirali, kako bi i oni koji budu kupili leševe također nastradali" - kazao je brigadir Miljenko Lasić, zapovjednik zbornog područja HVO-a jugoistočne Hercegovine.8

Pred predstavnikom Komisije za ratne zločine HR HB, Mirza Ovnović, sin Ragiba, policijski rezervist iz Jablanice, rođen 1961. godine i otac šestoro djece u zapisnik je posvjedočio da su ga Merso Munikoza i Rafik Kevrić pozvali da sudjeluje u napadu na Doljane. Po njegovom svjedočenju, policijske postrojbe i postrojbe 44. brdske brigade Armije BiH krenule su prema naselju Krkača-Doljani pod zapovjedništvom Sene Munikoze, Edina Bešića, Senada Džina i Enesa Kovačevića. Po selu su pucali tromblonima i minobacačima. On svjedoči da je u Krkači-Doljani ubijen Ivica Tomić iz Jablanice i da je tu ranjen Ivan Žarić, zvan Maran. Ranjeni Maran je odveden u ambulantu u Jablanici, dobivao je infuziju, ali jedna žena, Muslimanka - Bošnjakinja, iščupala je crijevo infuzije koju je primao i nakon toga je umro. Mirza Ovnović priznaje da je i on sudjelovao u pljački kuća u Doljanima.

Prema podacima Komisije za ratne zločine HR HB osam je poginulih civila u Doljanima: Ruža Čolić (1921.), Igor Lebo (1978.), Iva Pavlović (1930.), Anica Ripić (1934.), Martin Ripić, (1933.), Nedjeljko Soldo (1933.), Andrija Stipanović (1931.) Pava Stipanović (1942.). Ti civili su mučeni pa ubijani, ženama je rasparan trbuh, jednom muškarcu je na pola odsječena glava, drugi je zaklan. Pripadnici postrojbe HVO-a iz Doljana, njih 33, smrtno su stradali na razne načine; neki su poginuli izravno u borbi, drugi su ubijeni iz zasjede, a najveći dio je mučen prije strijeljanja, neki su nastradali od eksploziva, neki su bili goli ili u gaćicama pa ime se po tijelu vide tragovi udaraca. Nekoliko vojnika je kastrirano, skoro svima je ispod tijela postavljena mina zvana "kašikara" da bi stradali oni koji ih budu pokapali. Svjedoci iznose da je Slavko Stjepana Vrljić, rođen 1968. godine, pripadnik bojne "Mijat Tomić", nudio Jusi Kevriću, pripadniku Armije BiH, da mu poštedi život, u zamjenu za svoj ugostiteljski lokal i osobni automobil. Na tu ponudu on je odgovorio da može birati između pojedinačnog metka i rafala. Na livadici Žabljak, tik do šume, Ismet Eglenović Pegla, ubio je Antu Ivana Žarića, rođenog 1965. godine, pripadnika bojne "Mijat Tomić" Hrvatskog vijeća obrane.

Na području općine Jablanica smrtno je stradalo više hrvatskih civila pod nerazjašnjenim okolnostima. Pero Antunović, rođen 1912. godine, iz mjesta Ustirama, općina Prozor, bio je zatočen u logor "Muzej" i tu je umro, a razlozi nikada nisu objavljeni. Jozo Miličević Lukin, rođen 1929. godine u Doljanima, uhićen je 28. srpnja 1993. godine u rodnom selu. Pripadnici Armije BiH su ga zatočili u logor "Muzej", gdje je preminuo 19. veljače 1994. godine uslijed loših uvjeta smještaja i nedostatka hrane koju su mu sustavno uskraćivali logorski čuvari. Andrija (Ante) Rogić, rođen 1945. godine, stanovao je u Donjoj Jablanici, gdje je i ubijen tijekom svibnja 1993. godine. Ubili su ga pripadnici Armije BiH. Pero Šarić, Hrvat, također civil, rođen je 1910. godine, u Grabovici, općina Mostar, gdje su pripadnici Armije BiH počinili strahovit ratni zločin. Njega su vojnici Armije BiH uhitili i zatočili u logor "Muzej" u Jablanici. Tu je, nepoznato kojega datuma, umro iz nepoznatih razloga.

U Doljanima je živjela i Anica (Jurina) Šitum, rođena 1913. Nju su 28. srpnja 1993. uhitili vojnici Armije BiH i doveli u logor "Muzej" u Jablanici u kojem je preminula 28. siječnja 1994. godine. Logorske vlasti i čuvari sustavno su joj uskraćivali hranu. Uvjeti u logoru bili su vrlo loši pa je i to uzrokovalo njezinu smrt.

Među osumnjičenima za zločine u Doljanima su i komandant IV. korpusa Armije BiH general Arif Pašalić, komandant jablaničke 44. brigade zvane "Neretva", Enes Kovačević, zamjenik komandanta brigade, Senad Džino, načelnik ABKO Edin Bešić, zapovjednici bataljuna "Glogošnica", Ekrem Kevrić i "Sovići" Džemal Ovnović, Emin Zebić, zapovjednik Stanice javne sigurnosti i njegov zamjenik Ahmet Salihamidžić Cicko. Kao ratni zločinac osumnjičen je i Behrem Bećir - Beća, koji je rođen u selu Jelačići, općina Jablanica, 1944. godine, nastavnik tjelesnog odgoja, oženjen, otac četvoro djece, poznati planinar, alpinist, pred početak rata direktor Osnovne škole "Suljo Čilić" u Jablanici. On je predvodio, 28. srpnja 1993. godine, diverzantsko-terorističku akciju 44. brdske brigade Armije BiH iz Jablanice, gdje je u stravičnim ratnim zločinima većina žrtava masakrirana.

Posebna je odgovornost za pokolj Hrvata u Doljanima dr. Safeta Ćibe, ratnog predsjednika općina Jablanica, Konjic i Rama/Prozor. Unatoč masakru u Doljanima i toliko hrvatskih žrtava, dr. Safet Ćibo uputio je, zajedno s komandantom 44. brdske brigade Armije BiH Enesom Kovačevićem, čestitke sudionicima akcije. Čestitka je upućena tog kobnog 28. srpnja u večernjim satima u Dnevniku lokalne CTV-Jablanica, kojega je organizirala press-služba 44. brdske brigade Armije BiH. Pohvaljuju se svi sudionici akcije "oslobađanja" Doljana - pripadnici 44. brdske brigade i MUP-a Jablanica. U tom Dnevniku se dalje govorilo da se proširio prostor Republike Bosne i Hercegovine, da su borci za deset minuta rastjerali ustaše, da su u svemu poštovali ratna pravila i da civile nisu dirali. Hrvat M.Z. svjedoči da posjeduje dnevnik press-službe 44. brdske brigade Armije BiH, kojeg je snimio na video kasetu 28. srpnja 1993. godine navečer oko devet sati.

Kao što rekosmo, jablaničke muslimansko - bošnjačke vlasti su u poznatom Muzeju revolucije napravile logor za zatočene hrvatske civile i vojnike.

S područja sela Doljani nakon masakra u "Muzej" je dovedeno 350 hrvatskih civila i vojnika, a u njemu je već bilo još toliko uhićenih Hrvata. Medu novouhićenim Hrvatima bilo je 58 djece, 10 trudnica, a s njima su bile njihove majke, bake i djedovi. Uhićenici su bili smješteni u predvorju Muzeja s granitnim pločama i na stubištu, bez grijanja, imali su malo pokrivača, stalno su bili izvrgnuti ratnoj opasnosti. U podrumu zgrade bila su 62 zarobljenika HVO-a. Svako jutro oni su morali ustati u tri sata i pješačiti više od šest sati do Pisvira da bi prisilno radili. Prema brižno pripremljenom planu, 31. listopada 1993. godine, zatvoreni pripadnici HVO-a zaskočili su dvojicu naoružanih pratilaca, koje su razoružali, vezali žicom, začepili im usta i ostavili ih pokraj puta. Tom prilikom skupina od 22 zatočena pripadnika HVO-a uspjela je pobjeći. U zatvoru su se pojavile uši, žutica, svrab (scabies) i brojne kronične i akutne bolesti.

M.Z., jablanički Hrvat, u svome pismenom iskazu od 19. ožujka 1994. godine opisuje stanje u gradu, teški položaj Hrvata u njemu, svoj prisilni rad i napokon uhićenje. Na dan Male Gospe, 8. rujna 1993. godine, on je s bratom i još nekolicinom Hrvata u Jablanici uhićen. Izjavljuje da su neki iz skupine uhićenika davali novac da bi izašli iz zatvora i u tome su uspijevali. On opisuje kako su iz zatvora u selu Butorović-Polju, općina Konjic, dovedeni u jablanički zatvor Hrvati, od kojih je jedne večeri jedan ranjen, a drugi zadavljen. Jedno vrijeme zatvoreni su Hrvati bili smješteni u crkvi u selu Drežnici, gdje su tučeni i mučeni. Jednog dana skupina mladića Muslimana - Bošnjaka ušla je u crkvu i uništila sav crkveni inventar, sva vjerska znamenja i sve predmete.

"Neočekivano, 4.11.’93. godine, nas sedam odvode u zatvor u Muzej, a 14.11. pridružuju nam se i ostali iz Zukine baze u Donjoj Jablanici. Za vrijeme boravka u Muzeju, četiri mjeseca, nikad nisam izašao vani. U sali nas je ukupno bilo 21. a prostorija nije imala prozora, tako da nismo znali kad je dan, a kad noć. Većinu vremena smo morali ležati, jer nije bilo prostora za hodanje. Zatvorski režim bio je vrlo strog. Tijekom 24 sata smo tri puta po dvije minute puštani u WC, a u međuvremenu sve potrebe rješavali bismo u sali. Posjeta je bila dopuštena svakih 15 dana, samo najužoj rodbini. Hrana je bila užasna, nedovoljna i jednolična" - tako svjedoči M. Z.9


Sažetak o stradanju Hrvata s područja općine Jablanica

  • ubijenih Hrvata s područja općine Jablanica je 69, od toga je 15 civila, a sedam žena,
  • ranjenih civila - l8,
  • zatvorenih civila u logoru "Ostrožac" - 75 ,
  • zatočenih civila u logoru "Muzej" - 350,
    • djece u logoru "Jablanica" - 69,
    • silovanih žena u logoru "Muzej" - dvije,
    • muškaraca vojnih obveznika, u logoru "Muzej" bilo je 85, a od njih je 48 kasnije proglašeno vojnim ratnim invalidima radi surovog i neljudskog ponašanja.
    • umrlih u logoru "Muzej" je šest ,
    • zatočenih civila u "Jablanici" - 623,
    • zapaljenih kuća u Doljanima je 50, devastiranih 206, zapaljenih javnih objekata 11, devastiranih javnih objekata sedam,
    • broj zapaljenih kuća u selima Mrakovu i Žuglićima te u Jablanci 55,
    • prognanih Hrvata je 2.100,
    • crkva Sv. Ilije u Doljanima je izrešetana i demolirana, a tako i župna kuća.

 

6. Fra Ivan Radman: "Rane Bosne Srebrene", Svjetlo riječi Livno, 1994., str. 73.
7. Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Šematizam, Sarajevo, 1991., str. 185.-186.
8. V. Vegar, B. Kraljević, Z. Ćilić: "Masakr u Doljanima", Slobodna Dalmacija, 2. kolovoza
1993., str.5.
9. Pismeni iskaz M. Z., zapisan u Mostaru 18. ožujka 1994., u mojoj arhivi

I.Mlivončić/Zločin s pečatom/http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/jablanica.htm

 

Konjic

Grad Konjic smjestio se upravo na zaokretu rijeke Neretve iz visokih brda i šuma prema Jadranskom moru. On je značajno mjesto na željezničkoj pruzi i magistralnoj cesti Sarajevo-Konjic-Mostar-Jadransko more (luka Ploče). U gospodarskom pogledu Konjic je sjedište vojne industrije, metalne industrije i ima kontrolu nad sustavom hidrocentrala na rijekama Neretvi i Rami. Zbog takve ekonomske snage, Konjic je bio vrlo važan za svaku stranu u ratu 1992.-1995.

Povijest kršćanstva u tome kraju još nije dovoljno istražena. Franjevci dolaze u konjički kraj krajem XIII. stoljeća, a za kralja Tvrtka I. (1335.-1391.) grade samostan i crkvu u Konjicu. U XV. stoljeću samostanska crkva postaje župnom, a to znači da je Konjic već tada rimokatolička župa. S dolaskom turskih osvajača počinje islamizacija konjičkog kraja. Progone se kršćani, a 1524. godine katolici su ubijani, a njihova tijela bacana u Neretvu. Ista sudbina pogodila je i konjičke franjevce, koji su također, nakon što su pobijeni, bačeni u rijeku Neretvu.l0

U XIX. stoljeću počinje jače naseljavanje Hrvata na plodne pašnjake uz Neretvu, a 1876. godine u predgrađu Konjica, Orašju, obnavlja se konjička župa. U prvom svjetskom ratu župu pogađaju nevolje neimaštine, gladi i epidemija pa pučanstvo iseljava u inozemstvo. U drugom svjetskom ratu župa i cijeli konjički kraj teško su stradali. Župa Konjic izgubila je 493 vjernika, uoči rata imala ih je 5363. Crkva je sagrađena 1895. -1897., ali je poslije obnavljana; 1975. uz nju su dograđene tri vjeronaučne prostorije. Današnji samostan je podignut 1939.-1940. godine, a u njemu je u novije vrijeme bio uređen lijep i bogat muzej. Svi njegovi eksponati su prije početka rata sklonjeni na sigurno mjesto i sačuvani. Uz franjevački samostan izgrađen je i samostan Školskih sestara sv. Franje, koje u svojoj kući drže žensku stručnu školu i dječji vrtić.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Konjic broji 43.878 stanovnika, od čega Muslimana - Bošnjaka 23.815 ili 54,27 posto, Hrvata 11.513 ili 26,23 posto, Srba 6.620 ili 15,08 posto, ostalih 1.930 ili 4,39 posto.

Odmah po višestranačkim izborima 1990. godine dolazi do nesuglasica između SDA i HDZ, jer je pobjednička stranka podijelila radna mjesta i resore u općinskoj vladi i administraciji na štetu Hrvata i u nerazmjeru s rezultatima izbora. Kada je počela srpska agresija na Konjic, u svibnju 1992. godine, Muslimani - Bošnjaci i HVO zajednički se brane, ali kad su zaposjeli vojne objekte "Zlatar" i "Ljuta", s mnogo teškog i lakog oružja i municije, dolazi do incidentnih situacija u preraspodjeli ratnog plijena. Napetost pojačava ubojstvo jednog i ranjavanje drugog pripadnika HVO-a na kontrolnom punktu u Ostrošcu (općina Jablanica). U studenom, u Parsovićima, većinski muslimansko - bošnjačkom selu, boravi Alija Izetbegović. Oko 150 pripadnika Parsovačke brigade Armije BiH odlazi u općinu Hadžići, na proboj "obruča" oko Sarajeva; gine ih oko 60.

General Sefer Halilović iz štaba vrhovne komande Armije BiH 29. siječnja 1993. šalje Naredbu br. 111 komandantu IV. korpusa Armije BiH, generalu Asifu Pašaliću. U njoj general Halilović upozorava na "ostvarenje velikohrvatske politike" Isti štab 13. ožujka 1993. godine za predsjednika ratnog predsjedništva triju općina: Konjic, Jablanica i Rama/Prozor potvrduje dr. Safeta Ćibu, liječnika kirurga-ortopeda.

U selu Jasenik živjelo je daleko više Muslimana - Bošnjaka nego Hrvata. Na prijevaru su muslimansko - bošnjačke vlasti uhitile oko 70 Hrvata, pozvavši ih da 13. ožujka 1993. godine dođu po humanitarnu pomoć. U Konjicu zasjedaju predstavnici Armije BiH i MUP-a BiH te donose dokument o procijeni stanja u općinama Hadžići, Jablanica i Konjic, u odnosu prema Hrvatskom vijeću obrane (HVO). U dokumentu "Vojna tajna - strogo povjerljivo" 16-8/8-62/93. kaže se da se odnosi pogoršavaju između dvije strane i da treba ojačati obrambene linije prema Hrvatima i osigurati punu kontrolu prostora te s time svime upoznati Aliju Izetbegovića, koji je boravio u New Yorku na mirovnim pregovorima. Može se zaključiti da je tada napravljen globalni plan napada na Hrvate u općinama Konjic i Jablanica . A da je to tako posvjedočit će podaci o progonima Hrvata, njihovima izgonima sa svojih ognjišta i o brojnim masakrima nevinog civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti.

U selu Kostajnica, s 99,9 posto hrvatskog stanovništva, Muslimani - Bošnjaci Ismet Gabela i Sakib Boloban iz vozila u pokretu bacaju ručnu bombu na tri hrvatske djevojčice, i jednu od njih ranjavaju. Bilo je to 20. ožujka 1993., a isti dan je u Konjicu eksplozivom dignut u zrak automobil jednog Hrvata. Dan kasnije dr. Safet Ćibo zabranjuje Hrvatima da se oglašavaju na Radio-Konjicu. Dekretom smjenjuje Vesnu Bektašević, glavnu i odgovornu urednicu radija, Hrvaticu. Nakon dva dana počinje blokada područja cijele općine Konjic, tako da Hrvati ne mogu niti ulaziti niti izlaziti.

U većinskom hrvatskom selu Gostovići 23. ožujka 1993. godine pripadnici Armije BiH su uhitili i razoružali pa potom ubili trojicu pripadnika HVO-a. Vojnik Armije BiH Sjedo Hakalović je rafalom iz automatske puške ubio uhićenog i nenaoružanog pripadnika HVO-a, a ranio jednu ženu hrvatske nacionalnosti. Istog dana u Seonici, Nusret Šećibović, vojnik Armije BiH snajperskim hicem u leđa ubio je vozača sanitetskog vozila Dragana Vujičevića (1963.) dok je pokušavao osloboditi zatočenog liječnika dr. Mladena Krezića. Toga dana u selu Vrci, pretežito hrvatskom, ubijen je Marinko Džidžić (1945.) dok je sjedio u svojoj kući, te Ivan Stanić (1935.), Stoja Kožul (1935.) i Ana Kožul (1929.). U Žitačama toga je dana život izgubio Ante (Nika) Krešo (1935.), pogođen hicem u leđa.

Istoga dana poubijano je i nekoliko pripadnika HVO-a. U Žitačama su Hazim Kozić, Hamza Ćosić, Enes Kozić, Dževad Ćosić i drugi pripadnici Armije BiH, ubili Matu (Stjepanova) Stjepanovića (1966.) ispred njegove kuće; na tijelu je imao tridesetak prostrijelnih rana. U selu Gostovići, u kući svoje tetke, Jele Rajić okrutno je ubijen pripadnik HVO-a Zvonko (Pere) Đopo a njegova tetka je teško ranjena i sada je stopostotni invalid. Toga dana su još bezobzirno pobijeni Ivan (Antin) Andrić (1966.), Mirko (Stjepanov) Đopo (1960.) i Ivan (Matin) Andrić (1970.). Što zaključiti iz činjenice da je toliko ljudi pobijeno istog dana gotovu istoga sata u raznim selima općine Konjic? Teško je tvrditi da ovi zločini nisu bili planirani.


Orlište

U selu Gorani ubijen je Jozo (Ilijin) Jurić (1931.) dok je sjedio u kući. Istoga dana se zbio i napad na konjičko selo Orlište koje pripada župi Podhum-Žitače. Svih 22 stanovnika ovoga sela su Hrvati, okruženo je muslimansko -bošnjačkim stanovništvom. Hasan Halaković zapovjednik brigade "Neretvica" Armije BiH, naredio je da se selo napadne i da se svi Hrvati razoružaju, a koji to odbiju, da se pobiju. Mjesto je ubrzo i zauzeto jer nitko nije pružao otpor, a poubijani su: Ivan Kostić (1907.), strijeljan je u vlastitoj kući, a njegova žena Janja (1913.), ispred staje, a staja i stoka su zapaljeni, Branko Kostić (1937.), civil, prostrijeljen je rafalom u leda i glavu, a Janja Kostić (1913.), je potpuno paralizirana, najprije teško ranjena u lice te nakon četiri dana, pošto nije dobila pomoć, umrla. Selo Orlište je oplja

čkano a potom spaljeno. Preživjelo stanovništvo je protjerano. Osim komandanta brigade Hasana Hakalovića, za taj zločin su osumnjičeni i Mirsad Barjaktarević, zapovjednik akcije, te vojnici Muhamed Buljina, Hamza Ajanović, Samir Barjaktarević, Muharem Mravović i neki drugi zločinci. Kuće su pljačkali i palili i neki civili Muslimani - Bošnjaci.

Buščak

U selu Buščak, od 136 stanovnika iz popisa 1991. godine, bila su 72 Hrvata. Tu su pripadnici Armije BiH 13. ožujka 1993. na okrutan način ubili vojnika HVO-a Miroslava (Josipova) Majića (1968.). Pozvali su ga na kavu i ubili kada je došao; razlupali su mu glavu i prosuli mozak, na čelo mu nožem urezali slovo "U" htijući na taj način reći da je ustaša. Tijelo i glavu su mu zgnječili nakon više prostrijelnih rana iz vatrenog oružja. Za njegovu smrt su osumnjičeni braća Nijaz i Himzo Hondo, Miroslavovi susjedi, te Nihad Kulenović, zvan Svirač, Halid Čajdin, zvan Tito, i drugi.

Sutradan, 14. ožujka 1993., napadnuto je selo Buščak i tada su ubijeni Branko (Jakovov) Majić (1963.) i Slavko (Ljubanov) Majić (1959.), oba pripadnici HVO-a. Ubijeni su u kući Jakova Majića. Kada je selo osvojeno, hrvatske kuće su opljačkane i spaljene, a sve hrvatsko stanovništvo protjerano. Za ta zlodjela su osumnjičeni Muharem Mravović, voditelj akcije napada, Jusuf Hadžajlić, Mujo Mustafić i Safet Jug, kao organizatori, te sudionici Bajro Čohodor, Mujo Alić, sa sinovima Sakibom, Salemom i Ibrom, Ramiz Habibija, Nijaz Habibija, Fikro Šoljić i drugi.


Trusina

Strahovit zločin dogodio se u selu Trusina u konjičkoj općini u župi Podhum/Žitače 16. travnja 1993. godine. U Trusini je prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo 309 stanovnika, a od toga 155 ili 50,16 posto Hrvata, 152 ili 49,19 posto Muslimana - Bošnjaka i 2 koja se nisu izjasnila. Oko osam sati ujutro krenule su postrojbe Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage zvanoga Zuka, Hasana Hakalovića i Seida Padalovića na Trusinu. Selo brani samo sedam pripadnika HVO-a, svi rođeni u tom selu. Okruženi vojskom Armije BiH dobili su ultimatum: "Vi ste opkoljeni, neka se pripadnici HVO-a predaju i odlože oružje, a mi selu i pripadnicima HVO-a garantiramo sigurnost". Tome su na kraju dodali: "U protivnom, razaramo selo i sve u njemu - rok jedan sat." Ultimatum je prihvaćen, vojnici HVO-a odložili su oružje, a tada su na njih nasrnuli vojnici Armije BiH, tukli su ih čim su stigli, a potom ih zavezali i strijeljali.

Obećanje je tako prekršeno, a podmuklo su ubijeni slijedeći pripadnici HVO-a: Nedjeljko (Marko) Krešo (1953.), Pero (Cmiljko) Krešo (1961.), Stipo (Pero) Ljubić (1961.), Milenko (Stipo) Mandić (1961.), Željko (Slavko) Blažević (1965.), Ivan (Andrija) Drljo (1971.) i Zdravko (Ivan) Drljo (1962.). Ante (Tade) Anđelić (1972.) poginuo je početkom napada boreći se; bio je teško ranjen, krvario je, nije mu se mogla pružiti pomoć. Armija BiH nije dopustila prilaz sanitetskom vozilu i zbog toga je umro.

Pri napadu na selo Trusina vojnici postrojbi Armije BiH pucali su na žene koje su u naručju držale djecu pa je ranjeno troje mališana i jedna žena. Napadači su bili u crnim uniformama, s crnim trakama povezanim oko glave i trakama oko rukava.

Poslije ubijanja pripadnika HVO-a, vojnici Armije BiH na okrutan način pobili su 15 civila, među kojima tri žene. Civili su ubijani na mjestima gdje su zatečeni: na njivama, u kućama, pred stajama, a neki su strijeljani pred očima svojih najmilijih. Tako su živote izgubili: Jure (Ante) Anđelić (1926.), Andrija (Ilija) Drljo (1947.), Franjo (Ilija) Drljo (1942.), Ante - Tunjo (Joze) Drljo (1936.), Ivan (Pero) Drljo (1939.), Kata (Ivan) Drljo (1937.), Kata (Mićo) Drljo (1918.), Tomo (Andrija) Drljo (1926.), Anđa (Juro) Ivanković (1936.), Ilija (Ante) Ivanković-Grgić (1926.), Cmiljko (Mirko) Krešo (1940.), Ivica (Jure) Krešo (1935.), Velimir (Andrija) Krešo - Veljko (1934.), Stipe Mandić (1923.) i Branko (Andrija) Mlikota (1925.).

Počinitelji ovog zločina su pripadnici postrojbe Zulfikara Ališpage, poznatog kao Zuka, iz postrojbe Nezima ef. Halilovića, zvanog Muderis, glavnog konjičkog imama, te pripadnici brigade "Neretvica" zapovjednika Hasana Hakalovića. Hrvati Trusine prepoznali su svoje susjede među pripadnicima tih postrojbi Armije BiH: Sejdu Hakalovića, Muharema Mravovića zvanog Mrav, Zejnila Gostovčića, Šaćira Poturovića, Hazima Poturovića i Seada Padalovića. Među počiniteljima zločina bile su i dvije ženske osobe; Sanela Variščić te Merima Šabić zvana Lola, koje su poznate kao mučiteljice Hrvata pripadnika HVO-a u logorima. Bavile su se ucjenjivanjem i pljačkom hrvatskih kuća.

Selo Trusina je uvijek bilo mirno, u njemu nije bilo nikada nikakvih sukoba ili napetosti među stanovništvom. Ono je dalo pet katoličkih svećenika, u njoj je rođen dr. Pavao Anđelić, svjetski priznat arheolog i povjesničar. U njemu je rođen i fra Gabrijel Tomić (1935.), bosanski franjevac i župnik Podhum/Žitače, župe u kojoj je i njegovo rodno selo. Kao župnik Trusine tek je 2. svibnja 1993. godine saznao za zločin počinjen u Trusini, a sve zbog vrlo stroge informativne blokade i izolacije. Kada je čuo za zločin u rodnom selu, pošao je u Trusinu i o tome dao izjavu:

"Trusina je s Klisom srce doline Neretvice i taj je smišljeni zločin očito imao poslužiti kao krvavi primjer svim drugim selima, što ih čeka ako ljudi ostanu u svojim kućama. Nakon zločina odselilo je i pobjeglo više o dvije trećine hrvatskog pučanstva doline Neretvice. Kad sam to 9. srpnja 1993. spomenuo izvjesnom Jusi, jednom od isljednika vojne muslimansko - bošnjačke policije i pitao ga zašto to napraviše nedužnim i starim ljudima - što je Alijinoj državi kriva starica od 80 godina da je ubijaju pred sinom i nevjestom, a nakon toga i njih dvoje, odgovorio je da su to učinili zločinci s kojima imaju pune ruke posla. ‘Nisam znao da Armija BiH u svojim redovima ima takvih zločinaca’ odgovorio sam mu. ‘Sram bilo te komšije Muslimane - Bošnjake koji nisu zaštitili svoje komšije Hrvate pred zločincima, već su ove, izgleda, vodili od kuće do kuće...’

I neka se zna, koliko je meni poznato, još nijedna međunarodna organizacija - ni UNPROFOR, niti Crveni križ, nije ušla u ovo selo koje je nakon toga potpuno opljačkano i spaljeno, a ubijene su kasnije ukopali uz kuće gdje su ubijeni. Do danas ni ja kao župnik, niti bilo koji župljanin, nije mogao ući u ovo spaljeno selo...

Muslimani - Bošnjaci su se različito odnosili prema nama. Čujem da su u mome selu, Trusini, susjedi pokazivali kuće onima koji su činili masakr. Želio bih da to nije istina jer je iz istoga sela za vrijeme Drugog svjetskog rata pokojni Omer Poturović spasio moga oca Ivu da ga partizani ne ubiju. U Gornjim Višnjevcima su komšije ipak dobro zaštitile svoje susjede Hrvate, da se ne dogodi zlo. Tako je bilo i u Slavkovićima, Dobričevićima. Tim ljudima treba iskreno zahvaliti...

Zašto ovdje ne spomenuti i zapovjednika 45. brdske brigade gosp. Hasana Alakovića (Hakalović - opaska autora). Sreća za Vrčane što·su se njemu predali. On ih je i kao vojnike i kao pučanstvo i te kako zaštitio. Sve bi bilo još tragičnije da je na njegovu mjestu bio netko drugi. On je prema njima bio vrlo korektan. I druga su se sela njemu predala 7. srpnja 1993. Uz svu patnju koju doživljavamo, ipak se moramo zahvaliti ovome zapovjedniku, kao i njegovu pok. ocu Mušanu, njegovoj majci, braći i Muslimanima - Bošnjacima u selu Gornji Višnjevci. A također i dijelovima Armije koji su bili pod njegovom komandom, iako i među njima ima lopova, pljačkaša, zločinaca, spremnih na svako zlodjelo. Pogazili su i obeščastili svetinje, križeve, svete slike, kipove u selima Krtići, Ljesovnja, Kukšije. Sve tri župne crkve (u Žitačama, Obrima i Solakovoj Kuli) i župni stanovi još imaju krov i četiri zida, ali unutra je sav namještaj pokraden, uništen, srušen, obeščašćen"11

Jukići

U Jukićima, 17. travnja 1993., stradali su muž i žena, Stjepan (Dane) (1922.) i Anica (Ante) (1922.) Jukić. Oni su mučeni, zaklani, glave su im odrubljene, njima su zločinci igrali nogomet, a potom su spaljeni. U selu Ovčarima pripadnici Armije BiH upadaju u kuću, zarobljavaju Petra (Mile) Grgića (1947.) i ispred kuće ga strijeljaju. Bilo je to 18. travnja, a na isti dan u selima na ulazu u Konjic, iz pravca Sarajeva, Galjevo i Borovac, upadaju postrojbe Armije BiH i okrutno ubijaju Matu Azinovića i Apoloniju (Nikole) Azinović. Nju je ubio Muharem Habibija.


Bjelovčina

Ubijanje Hrvata ne prestaje u konjičkoj općini. U selu Bjelovčina pripadnici Armije BiH upadaju 20. travnja 1993., kolju dvoje civila, bračni par, Matu (1930.) i Ivku Soldo (1931.). Dan kasnije iznad Donjeg Sela muslimansko - bošnjačka vojska zarobljava i podmuklo ubija Zorana Kuljanina (1969.), pripadnika HVO-a. U Konjicu 20. travnja 1993., pripadnici Armije BiH ispred njegove kuće strijeljaju Mirka Ivankovića (1942.) iz Trusine i Marija (Ilija) Kovača (1975.).


Vrca

U blizini sela Vrca 22. travnja 1993. Armija BiH se zločinački iživljava nad hrvatskim civilima. Ivan (Pere) Stanić (1935.), civil, strašno je mučen. Njemu su odsječene obje ruke, zatim je zaklan i onda je u njega ispaljen rafal. Ubijena je Stoja Stanić (1935.), Anuša Kožul (1929.), Kata Kaleb, zvana Malezuša (1910.) i bračni par Srba, Đoko (1918.) i Petra Ristić (1918.), svi civili. Zločinci su njihovi susjedi, pripadnici Zukine vojske, zvani Koka, Struja i Deba te Zijo Lepara. Oni su masakrirali do smrti Staniće i Anušu Kožul, a Safet Gagula iz Baždarevića zaklao je Katu Kaleb, Đoku i Petru Ristić. Istog dana pripadnici Armije BiH u selu Podorašac u njegovoj kući zarobljavaju i ubijaju Mladena (Vlade) Jurića, pripadnika HVO-a. U istom selu i istog dana maltretiraju i okrutno umaraju čestitu staricu Dragicu Zovko (1921.) vješanjem u njezinoj kući. Njezin sin Ljubo Zovko jedan je od čelnika HDZ-a i HVO-a.

U Zagrebu, 25. travnja 1993., nakon dvodnevnih razgovora Mate Bobana i Alije Izetbegovića, predstavnici Hrvata i Muslimana - Bošnjaka potpisuju zajedničku izjavu o prekidu svih sukoba između HVO-a i Armije BiH.


Radešine

U rano jutro 25. travnja 1993. godine iz sela Radešine, koje je bilo u okruženju, izvukli su se svi Hrvati civili i pripadnici HVO-a. UNPROFOR je tražio da se predaju pripadnici HVO-a i da se tako prekinu borbe s Armijom BiH. Tada je UNPROFOR garantirao vojnicima HVO-a sigurnost i zaštitu kao i nesmetan prijelaz na teritorij pod kontrolom HVO-a. Prema tome dogovoru krenula je kolona civila i vojnika iz Radešina. Njih je prevozio UNPROFOR, ali ih je predao postrojbi "Akrapi". Armija BiH više od 70 pripadnika HVO-a odvodi u logor, u selo Čelebići, a 190 civila vode u Ostrožac pa potom vraćaju u Čelebiće.

Kada se UNPROFOR povukao prema Mostaru, pripadnici Armije BiH su navalili na zarobljene pripadnike HVO-a, maltretirali ih, sakatili, mučili su sinove pred očevima i očeve pred sinovima, premlaćene su odmah strijeljali "da se ne bi oko njih gnjavili", kako je izjavio jedan pripadnik Armije BiH. Nakon takvih tortura okončali su život: Željko Azinović (1965.), Stjepan Pandža (1942.), Branko Rajić (1937.) i Luka Matković (1928.).

Mještane Radešina u logoru Čelebići ekstremisti Armije BiH su maltretirali, jednom čak i dvogodišnju djecu, a i starce. O tome je zapisnik napravio Međunarodni Crveni križ. U tome logoru je umoren Marijan (Marijana) Pandža (1943.), pripadnik HVO-a, domobran iz Radešine. U Radešinama je, prema popisu 1991., živjelo 116 Hrvata, 114 Muslimana - Bošnjaka i dvoje Srba. Po ulasku u selo, vojnici Armije BiH su sve kuće i gospodarske zgrade najprije opljačkali, a onda zapalili. Osim toga, oni su opljačkali katoličku crkvu i župni ured, potom ih zapalili, a groblje devastirali.


Mrkosovci

Svibanj mjesec 1993. godine posebno je težak za katolike i Hrvate općine Konjic. U selu Mrkosovicima l. svibnja ubijeni su Cvitan Knežević (1933.), pripadnik HVO-a, i Ilija Ilić (1918.), civil. Ubio ih je njihov susjed Hikmet Lipovac, pripadnik Armije BiH, po nalogu zapovjednika Hasana Hakalovića i šefa njegove službe sigurnosti Jusufa Hadžajlije, bivšeg agenta KOS-a. Ubijeni Cvitan i Ilija bili su dobrostojeći domaćini i dok su ležali u svojoj krvi, pripadnici Armije BiH pljačkali su njihovu vrijednu imovinu.


Žitače

Ujutro 2. svibnja 1993. počeo je opći napadaj na selo Žitače, sjedište katoličke župe, u kojoj je tada župnikom bio fra Gabrijel Tomić. Župa je 1991. godine brojala 1.700 vjernika. Postrojbe Armije BiH su upale u selo i masakrirale civile kao i vojnike HVO-a, koji su branili vlastite domove. Župnik fra Gabrijel Tomić je svjedočio da je s još deset civila morao napustiti župnu kuću i crkvu, da poslije deset dana nije mogao zaspati, a da još uvijek ne zna tko je sve ubijen i da su, prema nekima, stradala 24 mještana, prema drugima 26, a prema trećima 27.12 Crkva Sv. Ante Padovanskoga i župna kuća su obeščašćeni, devastirani i opljačkani. Drveni kip sv. Ante je obezglavljen kao i kip malog Isusa, crkveno rublje i zlatni kaleži su odneseni, slupane su postaje Križnoga puta, prozori porazbijani. Razoren je i Dom Sv. Ante Padovanskog.

Ranjenog i iscrpljenog pripadnika HVO-a Davora (Vinka) Ilića pronašli su pripadnici Armije BiH: umorili ga 11. svibnja 1993. godine. Pri kopanju rova za Armiju BiH ubijen je Slaven (Vinka) Kolar (1968.), a bio je kao ratni zarobljenik evidentiran kod Međunarodnog crvenog križa. Armija BiH trpi poraze od HVO-a kod Zaslivlja, Zabrde i Turije, ali je uspjela zarobiti tri hrvatska vojnika. U znak osvete oni su Zlatku Trlinu (1970.), Anti (Ivana) Banoviću (1954.) i Jozefu (Jozefa) Brevniku (1947.) odrezali uši i noseve, a potom ih izrešetali rafalima. Masakriranja i ubojstva vojnika HVO-a je naložio Fikret Prevljak, viši časnik Armije BiH.

Čelebići

U selu Čelebići pripadnici Armije BiH zarobljavaju Marka (Mate) Marića (1920.), vojnika HVO-a, pred njegovom kućom ga maltretiraju i strijeljaju. Mučili su i njegovu ženu Matiju, koja je u listopadu te godine pobjegla. Iz logora u Jablanici 28. svibnja pripadnici Armije BiH odvode Grgu Turića, pripadnika HVO-a, i ubijaju ga iznad sela Gornja Višnjevica. U selu Gorani 12. lipnja pripadnici Armije BiH ubijaju civila Jozu (Ilije) Jurića (1931.) u njegovoj kući.

Početkom srpnja dolazi do velikog egzodusa Hrvata iz doline Neretvice preko planine Bokševica. U zbjegu 6. srpnja 1993. pripadnici Armije BiH zarobljavaju civile, maltretiraju ih i strijeljaju: Jelku Buzuk iz Kostajnice, Emiliju Mijić s Falanova Brda, Šimu Merdžo iz Obara i Katu (Ilije) Blažević (1941.). Na tom križnom putu preko planine Bokševice preminuo je Anđelko Stojanović. U selu Sutlići, 20. srpnja, u staji je masakriran civil Stjepan Stanić (1940.). U logoru "Musala" u Konjicu Armija BiH je umorila Srbina Bogdana (Đorđa) Žiraka (1945.) , pripadnika HVO-a, koji je bio reprezentativac bivše Jugoslavije u streljaštvu. U selu Pokojištu 4. kolovoza 1993. ekstremisti Armije BiH su Petra Jozića (1938.) živog oderali i tako ga usmrtili.

Donja Orahovica

Selo Donja Orahovica je bilo gubilište četvorice civila i to Joze Ružića (1928.), njegova brata Stanka Ružića (1932.), Pere Skočibušića (1939.) i Mate Šimića (1923.). Ranjeno je sedam civila. Zločinci u Donjoj Orahovici nosili su oznake "DIB", oko rukava natpis "Vojna policija", a pripadali su diverzantsko-izvidačkoj brigadi iz Zenice. U izvršenim zločinima su sudjelovali i "Crni labudovi", specijalna postrojba Armije BiH, "Laste", specijalne postrojbe Centra službe sigurnosti iz Sarajeva i pripadnici brigade "Suad Alić" iz Konjica, čiji je zapovjednik bio Mithad Prkić, zvan Mitke.

Susjedi, pripadnici Armije BiH, u selu Oteležani 9. rujna 1993. zarobljavaju i ubijaju Šimuna (Joze) Banovića (1966.), maloumnika, smrskavši mu glavu kamenom. U istom selu je 14. rujna zarobljen, zatočen i prilikom kopanja rova ubijen Jozo (Blaža) Stanić, pripadnik HVO-a.

Trešnjevica

U selu Trešnjevice vojnici Armije BiH upadaju u kovačku rarionicu Blaža Kozarića (1903.), izvode ga ispred nje i ubijaju. Starcu od 90 godina su kovačkim čekićem smrskali glavu. Zarobljenog i zatočenog vojnika HVO-a Zorana (Ivana) Miloša vojnici Armije BiH okrutno su umorili. U istome selu 12. siječnja 1994. godine, umoren je i Janko Radoš, koji je dugo bio u kućnom pritvoru.

Ratni predsjednik Konjica dr. Safet Ćibo 3. listopada 1993. godine dolazi u franjevački samostan u Konjicu i gvardijanu fra Zdenku Karačiću priopćuje da se iz grada moraju odmah iseliti svi fratri, časne sestre i 108 Hrvata prema priloženom popisu. Sutradan je krenula izgnanička kolona Hrvata prema Jablanici na čelu s fra Zdenkom Karačićem. U Jablanici su svi strpani u zatvor i tu bili desetak dana.13 Prije nego su pušteni da otputuju u Mostar, za njihovo oslobađanje intervenirali su papa Ivan Pavao II. i hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić. O trpljenju Hrvata u Konjicu svjedoči gvardijan fra Zdenko Karačić:

"Mi smo se stalno uzdali u Boga, ali moram reći da je bilo pokušaja i da nas se zaštiti. Na početku muslimansko - bošnjačke agresije Alija Izetbegović je naredio konjičkom MUP-u da nas policajci čuvaju i oni su to zbilja činili. No, ubrzo se vidjelo da njegova autoritet slabi, da ga mnogi ne slušaju i da je MUP oslabio, ostao je bez ljudi i bez vlasti. Jednom nam se ponudio za zaštičenika i glasoviti Zuka, zapovjednik elitnih muslimansko - bošnjačkih jedinica koje su počinile mnogo zlodjela. Hrvatima je jako teško u Konjicu i okolnim selima. Izvrgnuti su silnom pritisku, a Muslimani - Bošnjaci ih na sve načine prisiljavaju da se isele, u njihove domove nasilno se useljava Muslimane - Bošnjake protjerane od Srba, a po selima vršljaju mudžahedini i svojim sabljama pred očima ljudi izvode smrtonosne opasne igre. Prema našim spoznajama u konjičkom zatvoru se nalazi oko 300 Hrvata i oni su izloženi silnom mučenju. Goni ih se na prisilni rad, silom im uzimaju krv, na njihovoj koži gase cigarete itd. Nama je na početku bilo omogućeno da ih posjetimo, ispovijedamo i pričešćujemo, a poslije je to bilo zabranjeno.

Kako stradaju Hrvati u Konjicu i oko njega? Spomenut ću najprije slučaj koji se dogodio 3. rujna 1993. godine kada su Muslimani - Bošnjaci teško premlatili roditelje, oca Iliju i majku Maru, našeg subrata fra Vinka Bebeka. Iako teško izranjeni ostali su živi. Sutradan, Muslimani - Bošnjaci su pretukli oca i majku, Stanka i Ružicu, opet našeg subrata fra Drage Ružića. Otac je podlegao ozljedama koje su mu nanesene, a majka je bila teško ranjena u nogu, sedam dana nitko za nju nije znao. Sada smo je poveli sa sobom pa je odmah po dolasku prebačena u bolnicu u Tomislavgradu, gdje je drugi put operirana."14

U Konjicu pljačkane su kuće Hrvata i sva njihova imovina. Kuće su paljene, a ljudi su zatvarani bez suda. U gradu je u zatvorima bilo, s područja općine Konjic, zatočeno oko 500 pripadnika HVO-a i preko 400 civila. Od zatvorenika je u više navrata prisilno uzimana krv, što su potvrdili i predstavnici ICRC-a, (Međunarodnog Crvenog križa), a izvršilac je bio Emir Kovačić po nalogu dr. Ahmeda Jusufbegovića. Zatočeni Hrvati su morali kopati rovove i razminiravati terene, a služili su i kao živi štit u borbama. Čak ih se prisiljavalo da pale hrvatske kuće i gospodarske zgrade. Na području općine Konjic za Hrvate je bilo formirano 13 logora, a u Čelebiću je bio i specijalni logor za žene u kojem su iste bile silovane. Općinski odbor prognanih i izbjeglih Hrvata općine Konjic je l. ožujka 1996. godine uputio pismenim putem tužitelju ITCY. (Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije) u Haagu, kaznenu prijavu protiv poznatih počinitelja zločina u konjičkoj općini. Njih se tereti za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog ratnog prava po Ženevskim konvencijama iz 1949. godine, kao i zbog zapovijedanja i izvršenja genocida nad Hrvatima općine Konjic tijekom 1993. godine. Krivična prijava podnesena je protiv Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i njihovih suradnika.

10. Šematizam Franjevačke provincije Uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini, Mostar, 1977., str. 157.-161.
11. Ladislav Fišić: "Iznemoglo srce Neretvice". Župnik fra Gabrijel Tomić svjedoči o nesreći hrvatskog naroda. Svjetlo riječi, studeni 1993., str. 10.
12. Kao gore, str. 10; Radman, nav. dj., str. 54 i tu se kaže "stradalo je preko dvadeset osoba".
13. Ante Šuljak: "Spas iz Ćibina pakla", Slobodna Dalmacija, 15. listopada 1993., str. 8.
14. Ivica Mlivončić: "Njive su postale hrvatska groblja", Slobodna Dalmacija, 4. studenoga 1993., str. 11

 

I.Mlivončić(Zločin s pečatom)

http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/konjic.htm

 


 

Komentari  

 
0 #11 Alija 2014-08-14 21:02
Ljudi!Pa zar nakon toliko godina nismo došli svjesti.Kad ćemo osudjivati zločin kao čin zla.Ako je musliman počinio zločin,mora li on biti heroj?Škorpioni rafalima ubijaju golobrade mladiće.Škorpioni HEROJI a dječaci TERORISTI.Kad ćemo biti LJUDI?
Citat
 
 
-1 #10 Anonymus 2014-03-24 10:38
BOG SVE VIDI I CUJE! We are not forgive!
Citat
 
 
0 #9 slavo 2014-03-19 09:46
MIslim da se svi ovi tekstovi pišu u cilju manipulacije nad našim hrvatima i raznih političkih aduta. Rat je takav, svi su se branili... Kome vjerovati. Posjetih sve navode. Žali Bože izgubljene minute...
PS Navodite ljudi koji uopće nisu bilu u BiH u ratu, da su ratni zločinci... Rekla-kazala
Citat
 
 
+1 #8 čivot 2014-01-02 15:16
ne branim armiju bih i ovaj clanak je sasvim uredu. svima nabrojanim treba suditi i dati presudu. ali i hrvatski narod ne treba dozvoliti da se manipulise sa njima na bilo koji nacin i da se ovi zlocini koriste u dnevno politicke svrhe
Citat
 
 
0 #7 Marko Kordic 2013-11-26 17:54
to ako nije zaduzeno mora se vratit kad-tad
Citat
 
 
+1 #6 Ivana 2013-06-13 12:11
don´t hate - never forget!
i grobovi im nikad oprostit nece; a dragi Bog ce svima presudit koji su stvarali jada nad civilima i neduznima!
Citat
 
 
+3 #5 ovi 2013-06-02 06:40
Ovi nabrojali sve za koga su ikad čuli. Ovakva nabrajanja služe samo pranju vlastite savjesti.
Citat
 
 
+1 #4 mate 2013-05-27 14:24
Gorica je hrvatsko selo. Želiš reći da smo napali sami sebe??
Citat
 
 
+1 #3 fakat 2013-05-27 11:27
Svaki ali svaki zločin ma ko ga počinio treba biti kažnjen. Vjerovao bi u objektivnost autora, gore pomenutog teksta da je samo jednom rečenicom ikao ne može stati niti u roman, zločin koji su hrvati počinili u selu Gorica. Ovako???
Citat
 
 
-3 #2 denis 2013-02-11 01:15
pravda za zukuuuuuu....xxx xxx xxxxxx
Citat
 

Dodaj komentar

Vaši komentari veoma su važni. Nećemo tolerirati uvredljive, neprimjerene, bezobrazne, prijeteće ili na drugi način neprimjerene komentare. Također nećemo tolerirati govor mržnje, nacionalno, rasno ni političko vrijeđanje te vrijeđanje na drugima osnovama. Kad budemo smatrali potrebnim, uklonit ćemo takve komentare.

Sigurnosni kod
Osvježi

> LOGIN

> ONLINE

Trenutno aktivnih Gostiju: 111